Igor Gržetić

RSS

Najnovije | Latest




Predstavljena knjiga Krk – blagost mora, dašak gora, Milana Sijerkovića

Uncategorized

U završnici proslave Dana Grada Krka, 14. lipnja 2019. godine, pred punim auditorijem Velike gradske vijećnice, predstavljena je posljednja knjiga svima dobro znanog meteorologa Milana Sijerkovića, pod nazivom Krk – blagost mora, dašak gora: Crtice o vremenu i podneblju grada i otoka Krka.

O ovome za grad i otok Krk važnome rukopisu redom su kazivali: član Uredničkog kolegija i grafički urednik Igor Gržetić, krčki gradonačelnik Darijo Vasilić, ujedno i predstavnik nakladnika Grada Krka, direktorica Turističkog ureda Turističke zajednice Grada Krka Nataša Jurina te zagrebački gosti, dvoje meteoroloških stručnjaka iz Državnog hidrometeorološkog zavoda – Davor Samošćanec i Ivan Novak – koji su potičući Sijerkovića, bitno utjecali na nastanak ove knjige. Govornicima se, također, pridružilo još dvoje (u predgovoru knjige istaknutih) riječkih meteorologa Jadran Jurković i Ivan Novak, s time da je Jurković, na iznenađenje okupljenih, promociju zaključio i prigodnom pjesmom.

Zahvalio bih se na početku Gradu Krku, uvodi Gržetić, što mi je pružio jedinstvenu i vrijednu priliku da kao član Uredničkog kolegija i grafički urednik, uredim, a ono što je mojoj struci puno bliže, i oblikujem ovu znanstveno-popularnu publikaciju, koja na više 350 stranica donosi zanimljivu priču o vremenu i podneblju Krka. Naime, rad na knjizi započeo je u kolovozu prošle, a završen je u travnju ove godine, s time da je autor ipak uspio ostaviti upute vezane uz način na koji bi htio da njegova knjiga bude uređena. Nadam se, da sam barem donekle u tome uspio. Sama knjiga, kao što stoji u predgovoru, prvo je zaokruženo štivo koje sadrži cjelovita meteorološka znanja ne samo o vremenu i podneblju grada, već i cijelog otoka Krka. To je ujedno i prva meteorološka knjiga o jednome sjevernojadranskom otoku, u gospodarski i prometno vrlo važnom području Kvarnera koje usto ima i vrlo specifičnu klimu pa je i knjiga, sigurno, kvalitetan doprinos cjelovitim znanjima o vremenu i klimi Hrvatske. Knjiga je, da se nakratko pozabavim strukturom, ističe Gržetić, napisana u obliku malih zaokruženih cjelina koje se mogu čitati i samostalno, poput kakvih novinskih priloga. One, naime, tvore dva veća poglavlja: prvo, Opća klimatska obilježja koje zapravo predstavlja krvotočje čitavog rukopisa, a koje donosi opis glavnih sastojaka krčke klime, poput temperature, tlaka i vlažnosti zraka, naoblake i osunčavanja, oborine, vjetra i ostalih atmosferskih pojava. Drugo veliko poglavlje s nazivom Godišnji kalendar vremena i klime čine detaljno opisana vremenska i klimatska obilježja svakog mjeseca u godini, a opet vezana uz grad i otok Krk. Stvaranje ove knjige, objavljene u nakladi od čak 1.000 primjeraka, nastavlja svoje izlaganje Gržetić, pratio je Urednički kolegij u čijem su sastavu, pored gradonačelnika i mene, djelovali: Marinka Margan, Tamara Žic i Davor Samošćanec, dok je za cjelovitu lekturu teksta bila zadužena Josipa Milohnić. Knjigu zaista posebnom čine fotografije meteoroloških prilika zabilježene objektivima dvojice krčkih fotografa: Srđana Hulaka i Mira Sveteca. Ovu priliku, stoga, iskorištavam da im se zahvalim na izvrsnom fotografskom materijalu bez kojeg ova knjiga ne bi bila toliko grafički dosljedna, s obzirom da je pretvorena u pravi mali art book – medij toliko karakterističan za suvremenu primijenjenu umjetnost. Fotografije iz svoje arhive za potrebe izdavanja ove knjige ustupila je i Turistička zajednica Grada Krka, a pojedine grafičke materijale i Komunalno društvo Ponikve eko otok Krk, prema tome hvala i njima! Posebnu zahvalu, međutim, dugujem krčkom Zagrepčanu Davoru Samošćancu što je, s jedne strane prihvatio korigirati pojedine dijelove rukopisa, kada autora, nažalost, više nije bilo, a tu posebice mislim na klimatsku tablicu Krka, ali i napisati lijepu posvetu pokojnom Sijeru, kako su ga kolege voljele zvati, a s kojom uz autorov portret knjiga ujedno i završava, zaključuje Gržetić.

Pred nama je knjiga koju smo zaista dugo čekali, priznaje Vasilić, a u tome kontekstu moram kazati kako su se prvi kontakti s autorom Milanom Sijerkovićem, vezani, naravno, uz pisanje knjige koja će na jednome mjestu obuhvatiti meteorološka obilježja otoka Krka, dogodili prije više od 15 godina kada je otvoren i službeni internetski portal Grada Krka. Naime, on je tada za našu stranicu potpisao prilog na temu meteoroloških obilježja grada, iz kojeg se, naposljetku, rodila ideja za pisanje ove publikacije, koju je Grad Krk, kao izdavač, vrlo rado podržao te je tako krenuo rad na knjizi koju danas promoviramo. Nakon što se rukopis oblikovao nekoliko godina, rad na knjizi preuzeli su Igor Gržetić i Josipa Milohnić, a kao autori slikovnog dijela knjige angažirani su krčki fotografi Srđan Hulak i Miro Svetec koji su Uredničkom kolegiju dostavili paletu prekrasnih meteoroloških fotografija zabilježenih diljem otoka Krka. Tako smo lokalnim snagama, uz svesrdnu podršku meteorologa Davora Samošćanca, za izdavanje priredili posljednju knjigu Milana Sijerkovića, koja je poprimila zaista lijepe konture, i koja na svima prilagođen način progovara o klimatskim pojavama i meteorologiji grada i otoka Krka. Ono što bih, također, volio kazati, nastavlja Vasilić, jest to da knjiga obiluje prekrasnim opisima i povijesnim događanjima, a ono koje bih volio prenijeti vezano je uz zimu iz 1928./’29., inače jednu od najhladnijih zima na našem otoku zabilježenih u posljednjih 100 godina, koja je Krku donijela temperature od minus 15°C te snijeg visok tri metra, s time da su se otočani, kako bi preživjeli tako teške vremenske prilike, grijali namještajem i pokućstvom, a čak je i otočić Košljun bio u cijelosti okružen ledom, što znači da su ga žitelji obližnjeg Punta mogli posjetiti pješice. Takvim zanimljivim pripovijestima obiluje ovaj rukopis, što će čitateljima, siguran sam, biti posebno zanimljivo, zaključuje Vasilić.

Znamo da otok Krk kao svoju glavnu gospodarsku djelatnost, ističe Jurina, ima turizam, kao i sve ono što se uz njega vezuje, jer više od 80 posto svih gospodarskih kretanja vezano je upravo uz njega. Otok Krk jedna je izuzetno konkurentna mediteranska turistička destinacija te vrlo često kada ga predstavljamo, predstavljamo ga kroz njegove prirodne ljepote, tj. prekrasan pejzaž, dakle kroz sve ono u čemu turisti mogu uživati. Međutim, uz pejzaž, mi prodajemo i klimu, tj. ugodan boravak u tome pejzažu, jer svaka ljepota bez ugodne klime ne bi u tako velikom broju mogla privući turiste, niti bismo imali tolike mogućnosti da se turistički razvijamo. No, dok je pejzaž kategorija koja se jako polagano mijenja, nastavlja Jurina, tako da pregledavajući turističke brošure turisti sa sigurnošću znaju što ih u destinaciji očekuje, s vremenom ipak nije tako, jer ono se mijenja ne samo kroz godišnja doba već i iz dana u dan, što značajno utječe na doživljaje turista, odnosno na dojmove koje sa sobom imaju prilike ponijeti iz destinacije. Prema tome, kada krenemo pripremati turističku sezonu puno se toga radi kako bi konačan turistički proizvod bio suvremen i konkurentan, međutim svi subjekti u turizmu, koliko god oni veliki ili maleni bili, uvijek svoje pripreme završavaju rečenicom: Sve smo pripremili, samo neka nas još posluži i vrijeme! Stoga, bez dobrog i ugodnog vremena, turizam sigurno ne može polučiti dobre rezultate i vratiti sav u njega uložen trud, na što ipak ne možemo utjecati. Dodajmo tome kako se naš glavni turistički proizvod, zaključuje Jurina, kao i jedan od glavnih turističkih proizvoda u svjetskom turizmu, skriva iza sintagme – Sun and Sea, a koja nam, iznova, otkriva kako turizma nema bez povoljnih vremenskih uvjeta, a upravo to je ono što se očekuje i u ovdašnjoj inačici turizma.

Ovakvu knjigu napraviti zaista je velika stvar, ističe Samošćanec, a osim već prethodno istaknutog, posebno bih se zahvalio krčkim spisateljicama na vrbničkoj čakavštini (Miri Anić, Mariji Trinajstić Božić, Marinki Matanić Polonijo, Vlasti Sindik Pobor, Marici Stašić Milić, Zori Volarić Perhat i Marini Valković), kao i krčkim osnovnoškolcima koji su, također, dali svoj prilog sadržaju knjige posebice u njezinom drugom dijelu gdje svaka od cjelina završava s Dječjim kutkom. Također, zahvale, u ime autora, upućujem i svim kolegama iz Državnog hidrometeorološkog zavoda, uključujući sve bivše i aktualnog ravnatelja, te kolegi Anti Krajnoviću, koji svakodnevno zapisuje podatke o krčkom vremenu, i to nekoliko puta dnevno, ali i Draženki Kekuš iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu zbog svesrdne pomoći pri odabiru djela krčkih autora, što je bitno pomoglo formirati sadržaj knjige. Mislim da svi zajedno možemo biti jako zadovoljni i ponosni s odrađenim poslom, zaključuje Samošćanec, s obzirom na to da ovom knjigom završava bogata bibliografija Milana Sijerkovića koja obuhvaća čak 19 stručno-popularnih knjiga za odrasle i četiri dječje slikovnice.

Milan Sijerković kojeg svi poznajemo kao meteorologa i vrsnog pripovjedača, navodi riječki meteorolog Novak, bio je prije svega znanstvenik, i to magistar znanosti, koji je objavljivao znanstvene radove, a bez takve podloge zasigurno ne bi bilo ni ovakve literature, jer knjigu ipak treba napisati temeljem provjerenih podataka, međutim upravo je Sijerković imao tu sposobnost da mnoge suhoparne znanstvene činjenice pretvori u zaista pitko štivo koje se može čitati u bilo kojem trenutku. Veliko hvala, navodi Novak, zaslužuju svi motritelji vremena na Krku bez čijih motrenja i prikupljenih podataka takve knjige ne bi nastajale, jer radi se o vrijednim ljudima koji temeljem propisanih svjetskih standarda obavljaju svoj posao. Kao što sam naziv knjige govori – blagost mora, dašak gora – krčka klima je blaža s manje vrućina i manje hladnoća (blagost mora), ali s nešto više oborina i ponešto svježine (dašak gora). Upravo ta blagost omogućuje to da se i klimatske karakteristike otoka mogu prodavati kao turistički proizvod s obzirom na to da turisti uglavnom odabiru one destinacije gdje će se najugodnije osjećati, zaključuje naposljetku Novak.

 

Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora

Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora (foto. Srđan Hulak)

Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora (foto. Srđan Hulak)

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora (foto. Srđan Hulak)

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora (foto. Srđan Hulak)

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora (foto. Srđan Hulak)

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora (foto. Srđan Hulak)

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora (foto. Srđan Hulak)

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora (foto. Srđan Hulak)

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora (foto. Srđan Hulak)

S promocije knjige Knjiga Krk – blagost mora, dašak gora (foto. Srđan Hulak)

Više... | Read more

Predstavljanje knjige Krk – blagost mora, dašak gora, Milana Sijerkovića

Uncategorized

U sklopu proslave Dana Grada Krka u petak, 14. lipnja 2019. godine, u Velikoj gradskoj vijećnici, s početkom u 12.00 sati, slijedi predstavljanje posljednje knjige znanog hrvatskog meteorologa Milana Sijerkovića, i to pod nazivom Krk – blagost mora, dašak gora: Crtice o vremenu i podneblju grada i otoka Krka.

O ovoj dugoočekivanoj publikaciji, nedavno izašloj u nakladi Grada Krka, kazivat će krčki gradonačelnik Darijo Vasilić, direktorica Turističkog ureda Turističke zajednice Grada Krka Nataša Jurina, meteorološki stručnjaci i osobe koje su potaknule njezino pisanje Davor Samošćanec i Ivan Novak te grafički urednik Igor Gržetić.

Knjiga s naslovom Krk – blagost mora, dašak gora i podnaslova Crtice o vremenu i podneblju grada i otoka Krka je stručno-popularna meteorološka knjiga, koja na 350 stranica progovara o vremenu i podneblju grada Krka, ali šire gledano i otoka u cjelini. Otok Krk je s meteorološkog gledišta dosad istraživan samo djelomično i sporadično, te je ova knjiga zapravo prvo zaokruženo štivo koje sadrži cjelovita (premda ne i posvemašnja) meteorološka znanja, poglavito s obzirom na poznavanje vremena i podneblja grada, ali i cijelog otoka Krka. To je ujedno i prva meteorološka knjiga o jednome sjevernojadranskom otoku, zapravo najvećem hrvatskom otoku, u gospodarski i prometno vrlo važnom području Kvarnera u širem smislu, koje usto ima i vrlo osebujnu klimu pa je i knjiga, zacijelo, kvalitetan doprinos cjelovitim znanjima o vremenu i klimi Hrvatske.

Knjiga je napisana u obliku malih zaokruženih cjelina, pripovijesti, koje se mogu i samostalno čitati. Takve pripovijesti tvore dvije veće cjeline. Prvu Opća klimatska obilježja koja je zapravo krvotočje rukopisa, a koja donosi opis glavnih sastojaka krčke klime, poput temperature, tlaka i vlažnosti zraka, naoblake i osunčavanja, oborine, vjetra i najvažnijih atmosferskih pojava. Prilog tom poglavlju je i klimatska tablica Krka. Drugu veliku cjelinu s nazivom Godišnji kalendar vremena i klime čine detaljno opisana vremenska i klimatska obilježja svakog mjeseca u godini.

Stvaranje ove knjige, objavljene u nakladi od 1.000 primjeraka, pratio je urednički kolegij u čijem su sastavu djelovali: Darijo Vasilić, Igor Gržetić, Marinka Margan, Tamara Žic i Davor Samošćanec. Lekturu su vršili Josipa Milohnić i Igor Gržetić, dok je grafički urednik Igor Gržetić. Knjigu zaista posebnom čine fotografije meteoroloških prilika zabilježene objektivom dvojice krčkih fotografa: Srđana Hulaka i Mira Sveteca. Nakon promocije, sve posjetitelje očekuje iznenađenje u vidu besplatnog primjerka knjige!

 

Plakat | Pozivnica

 

Više... | Read more

Navigare Necesse Est: Postmoderno čitanje

Uncategorized

Roberta Bajčić – Miriam Volarić – Dina Antić

Galerija Decumanus, 17. – 25. 05. 2019.

 

Uvod: Teorijsko-kreativne radionice Likovnost danas

 

Suvremena likovnost, vizualna kultura i vizualne komunikacije 

Unatoč tome što su postmodernističke struje dokinule granicu između života i umjetnosti u bilo kojem smislu, ili različitih oblika umjetnosti, te unatoč tome što s likovnim sadržajima komuniciramo svakodnevno, u najrazličitijim prigodama posredstvom širokog spektra medija, postoji problem u nerazumijevanju ideje o suvremenoj likovnosti (iliti likovnosti danas), a kojeg je najprije bitno osvijestiti, kako bi se u sljedećem koraku doskočilo njegovom (eventualnom) rješavanju. No, zašto je tome tako? Sve manji broj sati likovne kulture neovisno o obrazovnoj piramidi, nepovezivanje (tj. neprožimanje) likovnih s ostalim sadržajima, ali i prešućivanje likovnog stvaralaštva izraslog iz novih umjetničkih praksi što su revolucionarizirale likovnost ‘60-ih i ‘70-ih godina prošlog stoljeća (u kontekstu formalnog obrazovanja), doveli su do nerazumijevanja suvremene vizualne kulture, izazvavši pritom glasan šum u suvremenim vizualnim komunikacijama. To je i više nego očito u činjenici da galerijski i muzejski prostori polako gube svoju publiku (što dokazuju akcije poput Noći muzeja kojima je zadaća reverzibilizirati situaciju), ali i u postojanju zanemarivog interesa usmjerenog prema bilo kojoj formi suvremene likovnosti.

 

Teorijsko-kreativne radionice

Zadaća serije teorijsko-kreativnih radionica, koje su provođene tijekom školske godine, bila je barem djelomično umanjiti šum koji postoji u suvremenim vizualnim komunikacijama. Naime, riječ je o radionicama koje su započele teorijskim dijelom a kojima se, uzimajući u obzir teoriju likovnosti, filozofiju, sociologiju i ostale znanstvene discipline, predstavila likovnost od ‘70-ih godina prošlog stoljeća pa sve do danas, koju karakterizira snažna teorijska podloga, s naglaskom na događanja vezana uz domaću likovnu scenu. Nakon upoznavanja s teorijom, uslijedio je kreativni dio u smislu poticanja na konkretno izražavanje u maniri spoznanog o suvremenoj likovnosti i/ili poticanja na aktivno zamjećivanje što se odnosi na istinsko razumijevanje doživljenog (ili pak proživljenog) umjetničkog djela.

 

Teorijski i praktični dio

Teorijskim dijelom bila je obuhvaćena rasprava o postmodernističkoj revoluciji što je transformirala ne samo umjetnost već i način gledanja, novim umjetničkim praksama i uspostavi za tradiciju modernizma atipičnih načina djelovanja u smislu pojave neodadaizma, vizualne poezije, body arta, performansa i happeninga, konceptualne umjetnosti, urbanih intervencija i land arta, ambijentalne umjetnosti i site-specific arta te video arta, art filma, računalne i virtualne umjetnosti. Neki od izdvojenih predstavnika navedenih struja su: Jackson Pollock, John Cage, Robert Rauschenberg, Jim Dine, Andy Warhol, Roy Lichtenstein, Gorgona, Tomislav Gotovac, grupa OHO, Vlado Martek, Yves Klein, Gilbert & George, Marina Abramović, Orlan, Stelarc, Herman Nitsch, Joseph Beuys, Rebeca Horn, Vlasta Delima, Renata Poljak, Marko Pogačnik, Braco Dimitrijević, Mladen i Sven Stilinović, Dalibor Martinis, Robert Smithson, Walter De Marie, Richard Long, Sanja Iveković, Tanja Dabo, Jasna Šikanja, Mirjana Vodopija, Marina Gržinić, Andreja Kulunčić, Vuk Ćosić, David Cronenberg, David Lynch ili David Robert Mitchell…

Nakon usvajanja vokabulara karakterističnog za suvremenu likovnost praktični se dio ogledao u pokušaju reproduciranja suvremenog umjetničkog djela, kao i pokušaju da se konkretno umjetničko djelo analizira, a potom i shvati, s obzirom na određeni kontekst (socijalno-političke i ideološke prilike, filozofsku zadatost, duhovno komponentu ili slično).

 

Ciljevi

Tako postavljen program naposljetku je generirao upoznavanje dionika suvremene umjetnosti, usvajanje vokabulara specifičnog za suvremenu umjetnost te istraživanje njezinih izražajnih mogućnosti, što bi, svakako, trebalo pridonijeti boljem vizualnom snalaženju u svijetu snažno opterećenom najrazličitijim vidovima vizualnih informacija.

 

Izložba

Upravo istraživanje izražajnih mogućnosti suvremene likovnosti dovelo je do izložbenog projekta triju autorica, ujedno i polaznica teorijsko-kreativnih radionica: Roberte Bajčić, Miriam Volarić i Dine Antić, koje su savladale njezin kompleksan vokabular, upustivši se u spretna baratanja različitim medijima, kao i različite pristupe kreiranju, sa značajnim naglaskom na eksperimentiranje i hibridnost forme.

 

Navigare Necesse Est: Postmoderno čitanje 

 

Radovi okupljeni izložbom, osim iskustvom suvremene umjetnosti, motivirani su i cjelogodišnjim školskim projektom na temu Navigare Necesse Est (Ploviti se mora) kojoj su sve tri autorice dale suvremen predznak, tražeći inspiraciju u postmodernističkoj interpretaciji svijeta uhvaćenoj u suvremenoj likovnosti.

Roberta Bajčić svoje je vizije predstavila fotografskim ciklusom Što su ti razglednice bez primatelja? i dvama video-radovima: Epohe boje i Zvjezdana prašina. I dok fotografski ciklus biva tek podlogom za daljnje intervencije u smislu njegove dekonstrukcije bilo fizički nanesenom bojom ili elementima posuđenim iz tehnika kolaža i asemblaža, video Epohe boja, uvodi u semiotiku, spajajući konkretne boje s motivima vezanim uz asocijacije različitih razina. Video je, također, dopunjen i tekstovnom komponentom (stvarajući tako zanimljiv, medijski različit diptih) koju čine na površinu zida preneseni titlovi što ih je autorica osmislila u suradnji s Miriam Volarić. Njihova suradnja ogleda se i u videu Zvjezdana prašina, za koji Miriam potpisuje tekst, a u čijem je fokusu istraživanje odnosa mikro i makrokozmosa, drugim riječima jedinstvenost ljudskog bića, kao takva usporediva s jedinstvenošću svih ostalih elemenata kozmosa, iako nas sve ipak tvori ista zvjezdana prašina. Osim zanimljivom suradnjom s Robertom, Miriam Volarić predstavlja se fotografskim ciklusom Gledalište i mobilom Gledatelji, koji zajedno čine jednu tematsku cjelinu tim više što su, u maniri konceptualne likovnosti, povezani rečenicama: Koje ti je gledište? (Gledalište) i Koja ti je gledanost? (Gledatelji). Na taj je način problematiziran odnos između subjekta i objekta, subjekta koji promatra i objekta koji biva promatran, odnosno trenutka u kojem subjekt postaje objekt, što je s jedne strane samo pitanje vremena, a s druge perspektive. Ako bolje razmislimo, ne utjelovljujemo li danas svi mi sintezu obiju kategorija? Treća autorica, Dina Antić, također, poseže za asocijacijama. Njezin koloristički zavodljiv fotografski ciklus Modno more, rezultat je fotografske akcije, točnije potrage za detaljima, u ovome slučaju vezanim uz odijevanje. Sintezom vizualnog obrasca – modnog detalja i jednostavnog tekstovnog naputka – opisa, osjećaja i motivacije, autorica postavlja zanimljivo pitanje: Što je moda? i Što modu motivira?, jer ipak se ovdje radi o jednom od univerzalnih modela komunikacije (poput gesti i ekspresija), iz kojeg se često može iščitati puno više od onog što bismo isprva htjeli!

Navedenim su se autoricama, istražujući prije svega ready-made i reciklažu, također, pridružili Duje Franolić, Mateo Žužić i Antonio Kontić, kreiravši lampu od gume, metala i led lampi koju su nazvali Fiat lux. Et facta est lux te Matija Kuljanić, Ivan Kraljić i Maik Depikolozvane, stvorivši instalaciju korištenjem starih guma i istrošenog alata pod nazivom Navigare necesse est.

Ploviti se mora! Zašto?, vratili bi postmodernisti! No, ovi su mladi autori zaista spretno zaplovili vodama suvremene likovnosti!

 

Voditelji teorijsko-kreativnih radionica Likovnost danas: Igor Gržetić, Ana Pasarić

 

Plakat: Navigare Necesse Est: Postmoderno čitanje

 

Navigare Necesse Est: Postmoderno čitanje, plakat izložbe

Navigare Necesse Est: Postmoderno čitanje, plakat izložbe

Roberta Bajčić: Što su ti razglednice bez primatelja?, dio ciklusa

Roberta Bajčić: Što su ti razglednice bez primatelja?, dio ciklusa

Roberta Bajčić: Što su ti razglednice bez primatelja?, dio ciklusa

Roberta Bajčić: Što su ti razglednice bez primatelja?, dio ciklusa

Roberta Bajčić: Epohe boje, segment videa (u suradnji s Miriam Volarić)

Roberta Bajčić: Epohe boje, segment videa (u suradnji s Miriam Volarić)

Roberta Bajčić: Epohe boje, segment videa (u suradnji s Miriam Volarić)

Roberta Bajčić: Epohe boje, segment videa (u suradnji s Miriam Volarić)

Roberta Bajčić: Epohe boje, segment videa (u suradnji s Miriam Volarić)

Roberta Bajčić: Epohe boje, segment videa (u suradnji s Miriam Volarić)

Roberta Bajčić: Zvjezdana prašina, segment videa (u suradnji s Miriam Volarić)

Roberta Bajčić: Zvjezdana prašina, segment videa (u suradnji s Miriam Volarić)

Roberta Bajčić: Zvjezdana prašina, segment videa (u suradnji s Miriam Volarić)

Roberta Bajčić: Zvjezdana prašina, segment videa (u suradnji s Miriam Volarić)

Roberta Bajčić: Zvjezdana prašina, segment videa (u suradnji s Miriam Volarić)

Roberta Bajčić: Zvjezdana prašina, segment videa (u suradnji s Miriam Volarić)

Miriam Volarić: Gledatelji

Miriam Volarić: Gledatelji

Miriam Volarić: Gledalište, dio ciklusa

Miriam Volarić: Gledalište, dio ciklusa

Miriam Volarić: Gledalište, dio ciklusa

Miriam Volarić: Gledalište, dio ciklusa

Miriam Volarić: Gledalište, dio ciklusa

Miriam Volarić: Gledalište, dio ciklusa

Miriam Volarić: Gledalište, dio ciklusa

Miriam Volarić: Gledalište, dio ciklusa

Dina Antić: Modno more, dio ciklusa

Dina Antić: Modno more, dio ciklusa

Dina Antić: Modno more, dio ciklusa

Dina Antić: Modno more, dio ciklusa

Dina Antić: Modno more, dio ciklusa

Dina Antić: Modno more, dio ciklusa

Dina Antić: Modno more, dio ciklusa

Dina Antić: Modno more, dio ciklusa

Dina Antić: Modno more, dio ciklusa

Dina Antić: Modno more, dio ciklusa

Više... | Read more

MediaCraft (Mediologija + BitchCraft)

Uncategorized

Galerija Juraj Klović, Rijeka, 11. – 25. siječnja 2018.

Unutar jedne izložbe Igor Gržetić predstavlja dvije zaokružene cjeline, dva koncepta svojih radova naziva: MEDIOLOGIJA i BITCHCRAFT. Cjelinu Mediologija karakteriziraju računalno-grafički eksperimenti (kompjutorska grafika, kolaž, reciklaža, fotografija, multimedija), koji  imaju alkemijski karakter, put stvaranja poruke koja je osobna za svakog od nas, ujedno upozoravajući na socijalnu, fetišističku tematiku i manipulaciju medija istinom.

Koristeći više ideja prikaza raznih vizualnih medija; filma, fotografija, autor uzima jedan uvećani čisti dio kadra ili fotografije, pridružuje mu drugi kadar i tako dalje sve do višeslojnog gotovo kaotičnog prikaza kompletne neprepoznatljivosti radnje. Slaže vrlo izazovne materijale pornografskog, internetskog sadržaja koji opisuju ljudska ponašanja, animalna seksualna uzbuđenja, fetišizam, želju za moći, dominacijom ili pak kompletnim prepuštanjem u ulozi žrtve. Time potiče znatiželju promatrača i traži reakciju na njegov kod u koji nas uvodi. Reakcija je za svakog od nas drugačija i može biti fizička ili psihološka, ugodna ili neugodna, jer radovi vizualno komuniciraju aktivirajući našu percepciju, tražeći našu svijest i podsvijest da se gledajući uključi i stvori nova značenja.

Igorovi mediji (kombinacije medija) pokazuju veliku mogućnost medijske manipulacije i redizajniranja istine. Možemo ih shvaćati kao materijalnu društvenu praksu i kao kompjuterizaciju društva, ali istodobno oni nisu samo sredstvo ili alat, već stvaraju sam okoliš u kojem žive protagonisti iz raznih kadrova i s kojima i mi možemo komunicirati.  Tu se postavljaju pitanja živimo li već kompletno u medijskoj manipulaciji? Gdje se tijekom dana najviše nalazimo? U onome što zovemo stvarnost ili u medijskoj stvarnosti? Želimo li živjeti laž ili nas zabavlja odgonetavati je? Koliko si priznajemo medijske ovisnosti i koliko smo seksualno (za)otvoreni kao društvo? Imamo li jednu osobnost ili smo toliko fragmentirani kao i slike koje autor preklapa i multiplicira stvarajući za nas okoliš. Možemo li spojiti svoje fragmente u cjelinu, pronaći razlog zašto smo dio sebe odbacili ili imamo jedno ili više ekstremnih lica/istina o sebi.

Upozoravajući na suvremenu medijsku manipulaciju osjetilima i na kraju uvodeći nas u njegov svijet manipulacije, uz igru s geometrijskim grafičkim i kolorističkim dizajnom, te simboličnim obilježavanjem radova, autor nas opominje na bitne stavke socijalne i fetišističke tematike, a u drugoj cjelini BitchCraft otvara i feminističku tematiku.

Spajajući dva pojma kojima se opisuje ženski rod; Bitch i Witch, upravo kroz feminizam, autor se nastavlja baviti pobijanjem granica društvene uvjetovanosti. Ovi pojmovi imaju realno negativne i pozitivne konotacije, te transformaciju značenja kroz povijest; (ubijanje žena pod crkvenim progonom Vještica i suvremeni neopaganizam, wiccansku privrženost prirodi i ekološki aktivizam) ili značenje riječi Kurva u današnjem slengu između emancipiranih žena, feministkinja, transseksualaca, kao hrabrog i jasnog izražavanja svojih želja i dokazivanja moći. Iako i muškarac ima svoj teret, ženski rod služi autoru idealno za primjer nametnutih normi o tome što je ispravno i društveno prihvatljivo, a što nije ispravno misliti, izražavati, željeti, te kako ispravno osjećati. Neshvaćenost žene kao kompletnog bića (rodna diskriminacija) i danas u nekim sredinama proizlazi iz religioznih i društvenih postulata, od običnog mjerenja drugačijeg ponašanja (opet njen PMS) i potplaćenosti pri obavljanju istih funkcija, do zabrane pristupa u prostoru religijskog okupljanja i oštrih zakonskih restrikcija, te dopuštenih fizičkih sankcija za korekciju ponašanja poput upravljanja životinjama.

U svojim radovima Igor intrigantno i suptilno kombinira razne detalje pin-up, burlesque, SM, bondage ikona s fotografijama i simbolima vezanim uz mistično, magijsko, okultno. Grafike tako ne samo da tematiziraju seksualno oslobođenje žena, u prošlosti kao inferiornog spola u mnogočemu ne priznatog od strane muškaraca, već tematiziraju i odaju priznanje i suvremenoj mističnosti žene i gotovo magijskoj jačini njene individue, u doba pretjerane seksualne medijske eksponacije ženskog tijela putem kojeg se utječe na društvo u cjelini.

Obadvije cjeline popraćene su i kroz medij riječi, poezijom Vedrane Valenčić. Za svaki koncept zasebno, izvučeni su prema Igorovoj tematici unutrašnji, vanjski procesi i metamorfoze trojstva uma (misaonog), tijela (osjetilnog) i duha (meditativnog). Kod BitchCraft poezije umjetnica govori isključivo o ženskom iskustvu. Igor Gržetić se poigrava grafičkim dizajnom printa stihova i stavljanjem riječi i simbola u koegzistenciju, te dobiva svojevrsne poetične mobile u prostoru kao prateće poetske akcente njegovog simulakruma zbilje, u smislu refleksije na stvarnost i hommage-a svim ženama. [Vedrana Valnečić]

Kataloga: MediaCraft

 

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

 

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav (poezija Vedrane Valenčić)

MediaCraft, Rijeka, postav (poezija Vedrane Valenčić)

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, katalozi

MediaCraft, Rijeka, katalozi

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, postav

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

MediaCraft, Rijeka, s otvorenja

 

Više... | Read more

U Galeriji Juraj Klović otvara se izložba MediaCraft Igora Gržetića

Uncategorized

Izložba MediaCraft Igora Gržetića bit će otvorena u Galeriji Juraj Klović od 11. do 25. siječnja, u organizaciji HDLU-a Rijeka.

Kako je napisala kustosica Vedrana Valenčić, unutar jedne izložbe Gržetić predstavlja dvije zaokružene cjeline, dva koncepta svojih radova pod nazivima Mediologija i Bitchcraft. Cjelinu Mediologija karakteriziraju računalno-grafički eksperimenti (kompjutorska grafika, kolaž, reciklaža, fotografija, multimedija), koji imaju alkemijski karakter, put stvaranja poruke koja je osobna za svakog od nas, ujedno upozoravajući na socijalnu, fetišističku tematiku i manipulaciju medija istinom.

U drugoj cjelini BitchCraf autor otvara feminističku problematiku. Spajajući dva pojma kojima se opisuje ženski rod – Bitch i Witch – upravo kroz feminizam umjetnik se nastavlja baviti pobijanjem granica društvene uvjetovanosti.

Ovi pojmovi imaju realno negativne i pozitivne konotacije, te transformaciju značenja kroz povijest – ubijanje žena pod crkvenim progonom vještica i suvremeni neopoganizam ili značenje riječi kurva u današnjem slengu između emancipiranih žena, feministkinja, transseksualaca, kao hrabrog i jasnog izražavanja svojih želja i dokazivanja moći. Iako i muškarac ima svoj teret, ženski rod služi autoru za primjer nametnutih normi o tome što je ispravno i društveno prihvatljivo.

Igor Gržetić, BitchHunt

MediaCraft: Dio ciklusa BitchHunt

Igor Gržetić, BitchCraft 1

MediaCraft: Dio ciklusa BitchCraft 1

Igor Gržetić, BitchCraft 1

MediaCraft: Dio ciklusa BitchCraft 1 BitchCraft 1

Igor Gržetić | Mediologija

MediaCraft: Dio ciklusa Mediologija 2

Mediologija: medij 5, 2013. - 2014.

MediaCraft: Dio ciklusa Mediologija 4

Igor Gržetić, BitchCraft 3

MediaCraft: BitchCraft 3

Više... | Read more

MediaCraft: Poziv!

Uncategorized

Pozivnica: MediaCraft

Pozivnica: MediaCraft

Više... | Read more

MediaCraft: Poziv!

Uncategorized

MediaCraft: Pozivnica

Pozivnica: MediaCraft

Više... | Read more

Primordijalno & magijsko u suvremenim likovnim praksama

Uncategorized

LINK-IN-ART platforma

Idejni autor: Igor Gržetić

Koautorica: Višnja Slavica Gabout

LINK-IN-ART je projekt koncipiran kao suvremena umjetnička platforma za intermedijsko, interdisciplinarno i multimedijsko umrežavanje različitih suvremenih vizualnih praksi i različitih konceptualnih strategija, u svrhu oblikovanja otvorenog, pristupačnog i netradicionalnog sustava suvremene vizualne komunikacije. Projekt je osmišljen po uzoru na koncept internetskog umrežavanja (na što asocira i nazivom) te direktnog, brzog i globalnog komuniciranja na društvenim mrežama, nudeći kroz matricu odabrane teme, interpretirane kroz samostalne izložbe odabranih autora, kreativni model umrežavanja autora, autorskih koncepcija i izričaja, likovno-filozofskih ideja i umjetničkih strategija te medijskih praksi i pristupa. Stvarajući tako, unutar platforme, intrigantni multidimenzionalni i multisegmentni vizualni sklop, koji kroz svaki svoj novoumreženi link uspostavlja živu i interaktivnu (često i društveno – osviještenu) komunikaciju autora, publike i zajednice.

 

LINK-IN-ART 4: Primordijalno & magijsko u suvremenim likovnim praksama

Autor koncepcije i kustos: Igor Gržetić

 

Mimezis mimezisa, mistički konceptualizam, Merkur, Helios-Apolon, Luna

Oslanjajući se na monumetalan terminološki korpus teorije umjetnosti, mimezis mimezisa mogao bi, vezujući se uz tumačenje estetičara Miška Šuvakovića, proći kao postmodernistička koncepcija umjetnosti po kojoj umjetničko djelo nije u mogućnosti prikazati samu realnost, ili izvornu suštinu umjetničkog, odnosno direktnu emociju umjetnika, već isključivo oblike prikazivanja realnosti, fantazije i jezičnih igara uspostavljene u svijetu umjetnosti. Prema tome, postmoderno umjetničko djelo predstavlja odraz i simulaciju drugih umjetničkih djela, zatim prethodno uspostavljenih simboličkih prikaza, kao i ostalih aspekata svijeta umjetnosti, kulture, društva i civilizacije. Upravo iz ove perspektive, bit će zanimljivo otkrivati genezu, ali i ući u mistiku dvaju kompleksnih izložbenih projekata. Ciklus Pirushtus ili O nestalnosti oblika, slikarice Antonije Čačić, tako demonstrira snagu i put(ovanje) primordijalnih, arhetipskih entiteta koji ne egzistiraju u okvirima općeprihvaćenih zakona fizike, opterećenih protočnošću vremena, već bivaju svojevrsnim genius loci – duhom mjesta – kojeg je i drevna rimska religija znala materijalizirati kao figuru sa zmijom, glasnicom onostranog, proto-Merkurom. U kontrapunktu, izolirani vizualni segmenti složene site-specific instalacije Svjetlosno tijelo (Luminous Body), multimedijske umjetnice i astrologinje Maje Radešić, poput rezultata kakvog vješto zaključenog rituala, evocira samu esenciju i snagu svjetla – Helios-Apolona i njegovu blizanku Lunu, oslanjajući se pritom na profinjen visoko-magijski rječnik (simbola), a pozivajući na astrološka, pa čak i kozmogonijska načela. Bile bi to, u oba slučaja, varijante mističkog konceptualizma, u smislu potpune dematerijalizacije umjetničkog objekta što u cijelosti izmiče bilo kakvoj osjetilnoj provjeri. Stoga, polazeći od izjave Sola LeWitta, moramo se složiti kako su (konceptualni) umjetnici prije mistici nego racionalisti!? Uvažavanje mimezisa mimezisa, zatim mistički konceptualizam kao sredstvo procesuiranja i materijalizacije različitih tipova mističkog iskustva, ali i metaforička povezanost prvospomenutog postava s Merkurom i drugospomenutog sa Suncem – Helios-Apolonom (Mjesecom – Lunom), te njihova jasna astrološka i astronomska povezanost (jer Merkur je svojim položajem ipak najbliži srcu solarnog sustava) doveli su do umrežavanja koje bi trebalo ponuditi zanimljive odgovore na pitanja o primordijalnom i magijskom u suvremenoj umjetnosti.

 

Razlaganje primordijalnog: Pirushtus ili O nestalnosti oblika

Slikarski ciklus Pirushtus ili O nestalnosti oblika refleksija je autoričinog stvarnog iskustva. Naime, 2014. godine Antonia Čačić posjetila je Peru, točnije pojedine lokacije duž tamošnjih Andi gdje je bila u prilici ne samo upoznti domicile, inače potomke drevnih Inka, već, pored ostalog, posjetiti i Pirushtus, mjesto koje su još prastanovnici koristili kao svojevrsnu osmatračnicu obzirom da s njega pogled zahvaća pun krug. Upravo je Pirushtus postao poprištem novih vizualnih iskustava (i vizualnih istraživanja), koja su posredstvom novoupoznate kulture i njezine očito snažne simboličke dimenzije, prerasli u slikarski niz jedinstvenih karakteristika. Dramatične transformacije oblaka, magle i sunca što su se neprestance nametale impresivnom planinskom pejzažu tako su u konačnici prerasle u koloristički zavodljive, i krajnje dinamičke apstraktne obrasce velikih formata, značajno nadahnute onim primordijanim što ga je moguće prizvati samo na mjestima povezanim s iskonom. A ta su mjesta, warburgovski gledano, rasadnici simbola. Jer na prirodu oslonjen čovjek još uvijek je posvećen kultnim i magijskim radnjama kao pomagalima u borbi za opstanak, vodeći se arhetipskim matricama koje, kao takve, bivaju upisane u prostor, pretvarajući se pritom u genius loci, svjesno ili nesvjesno, projiciran u svaku misao, i svaku akciju. Pa tako i slikarstvo Antonije Čačić, u kojem su zabilježene sve karakteristike andskog pejzaža bilo na fizičkoj, bilo na metafizičkoj razini. Upravo o onoj fizičkoj svjedoči procesualni karkter samih slika koje se poput pejzaža u naravi razviju u određenom vremenu te nose vidljive tragove takvog razvoja – jer kao što su oblaci, magla i sunce pred očima autorice znali u trenutku iz temelja transformirati promatranu scenu, tako se i slikarska forma, primjećuje teoretičarka umjetnosti Ivana Mance, postupno usložnjava kroz slojevito nanošenje kopreni sličnih, transparentnih površina boje, koje transformiraju početni oblik u složene strukture. I dok o onoj fizičkoj impresiji zaista specifične lokacije svjedoči sam slikarski (gotovo work-in-progress) proces, o onom metafizičkom u prilog govore simboli, po sili njihove geneze utisnuti u nestalan apstraktni ornament i kolorističku igru, a koji slikarske matrice čvrsto povezuju s izvorom, onim primordijalnim – andskim, ali i onim općim, arhetipskim. Iako se, naposljetku, možemo pitati nisu li oni, u svojoj mističkoj biti, isto?!

 

Magijsko-astrološki esej: Svjetlosno tijelo 

S druge strane, izložba Svjetlosno tijelo (Luminous Body), osmišljena u maniri složenog site-specifica, ne predstavlja samo refleksiju autoričinih iskustava, već svojom promišljenom ikonografijom, a nadasve ikonologijom, upućuje na proces njezina samoiscjeljenja. Zanimljivo, izložba je 2016. godine bila postavljena u pulskoj Galeriji Sveta Srca, inače desakraliziranoj istoimenoj crkvi, iskorištavajući tako mistiku korpusa negdašnjeg liturgijskog prostora, stvarajući pritom cjelinu u kojoj arhitektura postaje značajnim dijelom ondje izloženih umjetničkih artefakata. Prenošenjem dijela postava, poput kakvih relikvija, u klasičan galerijski interijer, iako je (obzirom na prethodno uvaženu ikonologiju tlocrta crkve) dokinut njegov procesijski karakter, u fokus su gurnute tri tematske dionice ove, sada bitno reducirane, izložbene cjeline: (meta)fizika i simbolika svjetla, njegov iscjeljujući karakter – svojevrsna duhovno-alkemijska fantazija i uvjetovanost svega oko nas svetim astrološkim zakonitostima (u smislu neraskidivosti odnosa između Makro i Mikrokozmosa). Neukrotiva energija Helios-Apolona, kao Nepobjedivog Sunca, i više nego snažno osjeća se i prenosi zaustavljenim tragovima svjetla, jer iz svjetlosti (Božje rječi), piše Hermes Trismegistos, nastalo je djelovanje, iz djelovanja kretanje, a iz kretanja toplina. Prema Jakobu Böhmeu, kasnorenesansnom filozofu i mistiku, sljedniku Paracelsusa, svjetlost je nastala iz vatre, a vatra je bolna, dok je svjetlost umiljata, blaga i plodna. Ta božanska svjetlost buđenje je želje i ostvarena ljubav, nakon što čovjek prođe kroz pročišćenje vatrom. Upravo takvo razmatranje mistike Sunca, zabilježeno na sljedovima uglavnom apstraktnih fotografskih obrazaca, vodi prema metafizičkoj biti postava – magiji samoiscjeljenja. Još jednom, u novom kontekstu, s ciljem ilustriranja navedene istine, valja posegnuti za vrijednim literarnim izvorima, ovog puta alkemijskim epom iz 1616. – Chymische Hochzeit Christiani Rosencreutz. Anno 1459 iliti Kemijsko vjenčanje Christiana Rosenkreutza – koji koristeći osnovni prikaz fuzije, sjedinjenje mladoženje (sponsus) i mlade (sponsa), uvodi temu smrti (nigredo) kroz koju u procesu duhovnog iscjeljenja i potpune transmutacije, potaknute vatrom (stvarnom i/ili simboličkom), moraju proći svi elementi. U osobnom procesu duhovne-alkemije autorica tako, posredstvom magije svjetla, biva transmutirana u svećenicu (što samo po sebi podrazumijeva iscjeljenje) čiji su atributi – (pseudo)relikvije također obuhvaćeni postavom, i to u formi bijelog habita ukrašenog kristalima, školjkama i osušenom vegetacijom, zatim rogova (palog Svjetlonoše – aludirajući na proces reverzibilan zatvaranju čeonih čakri) i žezla uz koji su, radi intenziviranja snage (vatre) u procesima ritualiziranja, pridodane nezapaljene šibice i moćni Palo Santo (Sveto drvo). A takva tranformacija, iz ruku duhovnog Helios-Apolona i njegovog jednako velikog ženskog antipoda Lune (81 = ALIM), moguća je jedino uz naklonost planeta, drugim riječima, poštivanjem temeljnih astroloških zakonitosti, zbog čega izložba u svojoj posljednjoj tematskoj dionici završava začudnom vizijom solarnog sustava, vraćajući nas, kroz igru, na početak. Ouroboros. (I neka, iznova, bude svjetlo(st)!)

Katalog: Primordijalno & magijsko u suvremenim likovnim praksama

 

Primordijalno & magijsko u suvremenim likovnim praksama, katalog

Primordijalno & magijsko u suvremenim likovnim praksama, katalog

Primordijalno & magijsko u suvremenim likovnim praksama, katalog

Primordijalno & magijsko u suvremenim likovnim praksama, katalog

Primordijalno & magijsko u suvremenim likovnim praksama, katalog

Primordijalno & magijsko u suvremenim likovnim praksama, katalog

 

Antonia Čačić: Pirushtus ili O nestalnosti oblika

Galerija Decumanus, 24. 08. – 13. 09. 2018.

 

Antonia Čačić: Pirushtus ili O nestalnosti oblika, dio postava

Antonia Čačić: Pirushtus ili O nestalnosti oblika, dio postava

Antonia Čačić: Pirushtus ili O nestalnosti oblika, dio postava

Antonia Čačić: Pirushtus ili O nestalnosti oblika, dio postava

Antonia Čačić: Pirushtus ili O nestalnosti oblika, dio postava

Antonia Čačić: Pirushtus ili O nestalnosti oblika, dio postava

Antonia Čačić: Pirushtus ili O nestalnosti oblika, dio postava

Antonia Čačić: Pirushtus ili O nestalnosti oblika, dio postava

Antonia Čačić: Pirushtus ili O nestalnosti oblika, dio postava

Antonia Čačić: Pirushtus ili O nestalnosti oblika, dio postava

 

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body)

Galerija Decumanus, 14. 09. – 04. 10. 2018.

 

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

 

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

 

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

 

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

 

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

 

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

 

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Više... | Read more

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E. u Zagrebu i Varaždinu

Uncategorized

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Metafizika i magija podrijetla i razvoja univezruma ili Od (univerzalnog) makro do (osobnog) mikrokozmosa… i natrag

  • Galerija Pikto, Zagreb, 08. – 15. svibnja 2018.
  • Galerijski centar Varaždin, Varaždin, 19. srpnja – 01. kolovoza 2018.

Kozmološki sistem i K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.

Kozmološki sistem, vodeći se zapažanjem estetičara Miška Šuvakovića, predstavlja metamitološki, simbolički i arhetipski model svemira koji umjetnik ili stvara i materijalizira svojom kreacijom ili istražuje kao oblik simboličke prakse specifične kulture i civilizacije ili pak dovodi do preobražaja koristeći magijske, alkemijske i ritualne postupke kako bi izazvao novi kozmički poredak. Sama (likovna) kreacija tako počinje ostvarivati potencijal otkrivanja povezanosti likovnog sistema, stvralačkog procesa, konceptualističkih zamisli (i oblika ponašanja umjetnika) te simbola koji se tiču makrokozmičkih i mikrokozmičkih, ali i kozmičkih pojava, uopće. Projekt K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E., koji demonstrira interdisciplinarno i multimedijsko umrežavanje suvremenih vizualnih praksi i konceptualnih strategija petero okupljenih umjetnika – Lene Franolić, Vedrane Valenčić, Maje Radešić, Igora Gržetića i Lee Čeč – u formi izložbe nudi spektar različitih, ali međusobno povezanih primarno vizualnih (slika, crtež, kolaž, fotografija, računalna grafika, video), ali i tekstovnih (poezija) promišljanja o kozmogonijskim idejama i teorijama, u smislu (meta)fizike i teologije podrijetla i razvoja univerzuma uglavnom svedenog na arhetipsku matricu. A svatko tko, posredstvom bilo koje umjetnosti, tumači Yves Klein, donosi i predstavlja kozmos mora stvarno zakoračiti u njega, vodeći se pritom svojim umjetničkim sredstvima i individualnom snagom. I dok Lena Franolić i Vedrana Valenčić, vlastiti mikrokozmos razvijaju u njegov antipod (koji to nije) = makrokozmos stvarajući osobnu (i intimnu) pripovijest o podrijetlu ili pak stvaranju, kao osobnu (i intimnu) mitologiju, Maja Radešić i Igor Gržetić, fokusirani su na astrološke, magijske i alkemijske procese kojima je moguća manipulacija kozmičkim zakonitostima, oslanjajući se pritom na simboliku svetog i iscjeljujućeg svjetla – Sunca i/ili Mjeseca. Lea Čeč, vodeći se procesom reverzibilnim onim Lene Franolić i Vedrane Valenčić, snažne makrokozmičke sile prevodi isključivo u pomirljivije mikrozomčke, bivajući koncentrirana na u isto vrijeme univerzalne i individualne akcije.

I. poglavlje: Stvarajući kozmos

Kreacije Lene Franolić (slike i crteži) i Vedrane Valenčić (fotografije, video, poezija), obzirom na stvaralački pristup, zanimljivo je isprva povezati s dvama modernističkim pravcima koji su uspješno projicirani i u period postmoderne – (neo)ekspresionizam i (neo)simbolizam. Ekspresionizam zato što je stvaralački proces temeljen na mehanizmu automatizma, odnosno na materijaliziranje neprekinutih sljedova misli (Lena) ili doslovno prenošenje – zapisivanje slučajno detektiranih, a potom i uhvaćenih energetskih struktura (Vedrana) u likovni ili tekstovni medij, dok je simbolizmu bliska ikonologija, kao misao projicirana i sačuvana u ikonografskoj strukturi rada. Upravo takvo istraživanje osobnih likovnih geneza uvodi u teoriju mimezisa prema kojoj je zadaća kreiranja u neki od medija prenijeti stvarnost onakvom kakva ona jest. Međutim, suvremena teorija zamjedbe je mimezis u cijelosti odbacila, jer naš vidni aparat svijet ne vidi onakvim kakav on u svojoj biti jest, što znači da je nemoguća i njegova istinita likovna meterijalizacija. Dokidanje mimezisa, dokinulo je i razliku između apstrakcije i realizma, što na nekoliko razina (svjesno ili nesvjesno) problematiziraju, i Lenina, i Vedranina djela. No, dok se apstrakcija uglavnom komunicira na prvu, realizam postaje dostupan tematskom analizom, jer radi se o vizualizacijama – evokacijama konkretnih, ali ipak često neuhvatljivih segmenata stvarnosti poput energija, emocija ili simbola, često shvaćanih u njihovoj (duboko)mističnoj biti. Ikonografija je to koja upućuje na jedinstvene mikrokozmičke teme, a kako znamo da su one neraskidivo povezane s makrokozmosom, slijedeći drevnu hermetičku misao (kako gore, tako i dolje; drugim riječima kako gore tako i u nama), ne iznenađuje njihova brza preobrazba, doslovce pred očima promatrača, u sasvim realistične kozmogonijske pejzaže što prenose vizije stvaranja jednog novog univerzuma, a prema tome i posve novih mitologija, potvrđujući, još jednom, ideju kako je upravo čovjek (kao projekcija Kreatora samog) zastao negdje na polovici puta između ta dva svijeta – mikro i makrokozmičkog. A taj mu zasad zavidan položaj, ako se na vrijeme osvijesti, dozvoljava spretno manipuliranje moćnim energijama atoma i zvijezda.

II. poglavlje: Astrološke i magijske kronike

Radovi Maje Radešić (fotografije i računalne grafike) i Igora Gržetića (također fotografije i računalne grafike), nakon uspostave osobnih univerzuma, kao varijacije mističnog konceptualizma, u smislu potpune (Maja) ili pak djelomične (Igor) dematerijalizacije umjetničkog objekta što u cijelosti izmiče bilo kakvoj osjetilnoj provjeri, otkrivaju mogućnosti manipuliranja vibracijama i energijama, temeljenim na načelima drevnih atroloških, magijskih i hermetičkih spoznaja, a koristeći se pritom profinjenim riječnikom simbola. Polazeći tako od izjave Sola LeWitta, moramo se složiti kako su umjetnici prije svega mistici! Maja to potvrđuje ispreplićući (meta)fiziku i simboliku primordijalnog svjetla sazdanog od svih elemenata, njegov iscjeljujući karakter i uvjetovanost svega oko nas svetim astrološkim zakonitostima. Neukrotiva energija Helios-Apolona, kao Nepobjedivog Sunca, i više nego snažno osjeća se i prenosi zaustavljenim tragovima svjetla (čak i na površini mora), jer iz svjetlosti (Božje rječi), piše Hermes Trismegistos, nastalo je djelovanje, iz djelovanja kretanje, a iz kretanja toplina. Prema Jakobu Böhmeu, kasnorenesansnom filozofu i mistiku, sljedniku Paracelsusa, svjetlost je nastala iz vatre, a vatra je bolna, dok je svjetlost umiljata, blaga i plodna. Ta božanska svjetlost buđenje je želje i ostvarena ljubav, nakon što čovjek prođe kroz pročišćenje vatrom. Upravo takvo razmatranje mistike Sunca (ali i Mjeseca = Lune = 81 = ALIM), zabilježeno na sljedovima uglavnom apstraktnih vizualnih obrazaca, vodi prema metafizičkoj biti kompleksne izložbene cjeline (čiji su predstavljeni segmenti tek njen manji dio) – magiji samoiscjeljenja, i to jedino mogućoj uz svesrdnu naklonost planeta. Iako se odabrana Majina djela – Mind I i II – referiraju izravno na element vode i načelo njezine protočnosti, prikažemo li je u negativu p(r)obuđena je izravna aluzija na moždane sinapse koje u trenutku povezivanja stvaraju bljesak – svjetlost samu, tj. svijest! Igorovo razmatranje svjetla, međutim, ne ide u smjeru istraživanja njime potaknute transmutacije (umjetnik = svećenik), već pomnog razlaganja njegovih stvaralačkih potencijala, jer postoji samo jedan (pra)izvor iz kojeg je sve stvoreno – Master Of Light – baš svi principi: etera, vatre, zraka, vode i zemlje. A AKAŠA ili eter uzrok je postanka svih elemenata, s time da je iz njega prvi izašao, smatraju drevni spisi, upravo princip vatre, čije su osobine toplina i širenje, pa su na početku svega stvorenog morali biti vatra i svjetlost (nezamislive jedna bez druge), što je i u biblijskom rukopisu zabilježeno geslom Fiat Lux (Neka bude svjetlo!). Takvo mistično promišljanje praizvora i svih njegovih projekcija (elemenata), jedinstvo atoma i zvjezda po hermetičkom načelu sve u svemu, uvode u novo Poglavlje u kojem mikrokozmos, sada počinje izazivati makrokozmos.

III. poglavlje: Krug je (konačno) zatvoren!

Poglavlje je dodijeljeno Lei Čeč (crteži, kolaži, fotografije) čije kreacije, također na tragu (neo)ekspresionizma, ali bitno reducirane ekstatičnosti, svjedoče pomnom analiziranju svega osobnog, drugim riječima intimnoj kozmogoniji, u kojoj filozofija (iliti teologija) elemenata Maje i Igora ustupa mjesto seciranju akcija i postupaka što vitalnim čine jedan, u isto vrijeme, jungovski shvaćeno, jedinstven, a opet univerzalan mikrokozmos. Sukobljavanjem kontemplativnog crteža prepunog vibracije i fotografske matrice, točnije projekcije podsvjesnog i apstraktong, te materijalizacije svjesnog i realnog, evocira se znanje o samom sadržaju, esenciji mikrokozmosa (što je donekle potencirano i dimenzijama radova) – sintezi ovo i onostranog, Svjetlosti i Tame, Duha i Tijela, a čije su vječne energije, neizmjerne gustoće, spremne za novi stvaralački izazov! [Igor Gržetić]

Katalog: K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.

 

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s), Zagreb, dio postava

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s), Zagreb, dio postava

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s), Zagreb, dio postava

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s), Zagreb, dio postava

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s), Zagreb, dio postava

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s), Zagreb, dio postava

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s), Zagreb, dio postava

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s), Zagreb, dio postava

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E., Zagreb, otvorenje izložbe

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E., Zagreb, otvorenje izložbe

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E., Zagreb, otvorenje izložbe

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E., Zagreb, otvorenje izložbe

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s), Varaždin, dio postava

K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s), Varaždin, dio postava

Više... | Read more

Komunicirajmo baštinu: Krčki umjetnici gostovali u Rockenhausenu

Uncategorized

U zajedničkoj organizaciji Centra za kulturu Grada Krka, Grada Rockenhausena i Muzeja Pachen, u kompleksu spomenute ustanove poznate po vrijednoj zbirci europske moderne, kao centralni sadržaj projekta međunarodne kulturne suradnje uspostavljene na relaciji Hrvatska – Njemačka, 11. svibnja 2018. godine, otvorena je izložba Komunicirajmo baštinu.

Ovaj nagrađivani projekt, koji je još 2012. godine svoju premijeru imao u Pomorskom muzeju Crne Gore u Kotoru, objedinjuje četiri različita, ali ipak međusobno povezana izložbena segmenta u čijoj biti nailazimo na igru s tradicijom, iako uz krajnje specifične manifestacije. Različitih generacija i profesija kroz različite medije okupljeni autori stvorili su zaista jedinstven poliptih inspiriran motivima krčke povijesne i tradicijske baštine. Vrsni hrvatski brodomaketar Željko Skomeršić ovom se prilikom predstavio postavom Ploviti se mora koji objedinjuje šest minuciozno izrađenih maketa brodova među kojima posebno mjesto zauzimaju one vezane uz europsku maritimnu povijest. Sabina Barbiš i Mario Depicolzuane demonstrirali su dizajnersko-istraživački projekt Zlatne i srebrne točke – vizualizacija pučke glazbe otoka Krka koji integrira suvremeni jezik vizualnih komunikacija i tradicijsku baštinu, bazirajući se pritom na transkripciji jedinstvenog tonskog sustava dvoglasja tijesnih intervala. Njihovo istraživanje započeo je 2010., kolidiravši s uvrštavanjem dvoglasja tijesnih intervala na UNESCO-vu listu nematerijalne baštine čovječanstva. Saša Lončarić, samozatajan akademski slikar, vrsni akvarelista, ciklusom Tišine, pored svojih koloristički bogatih akvarela, predstavio se i jedinstvenim likovnim medijem – vinorelom, tehnikom crtanja vinom nastalom na obalama Mediterana krajem 15. i početkom 16. stoljeća. Naime, nedostatak boja, odnosno njihova skupoća doveli su tada do slikanja pigmentom crvenih vina. Izložbeno-istraživačkim projektom Novi Rorschach Igora Gržetića tako je uhvaćena gradacija od potpune posvećenosti tradiciji, preko različitih evaluacija iste, pa sve do predstavljanja individualnosti koja je barem po načelu društvenog testa njezin nastavak, točnije njezina budućnost. Sve navedeno demonstrira činjenicu kako se baština može različito komunicirati, a bili toga svjesni ili ne, komunikacija (na relaciji tradicija – umjetnik – tradicija – promatrač) neupitno postoji.

Izložbu, koja je ostala otvorena sve do 08. lipnja, zajednički su otvorili ravnateljica krčkog Centra za kulturu Maja Parentić i gradonačelnik Rockenhausena Karl-Heinz Seebald.

Ovom izložbom, istakla je Parentić, složen je mozaik s kojim smo htjeli ispričati priču o nama i našoj baštini, odnosno kojim smo svoju prošlost željeli interpretirati u sadašnjosti, ali za budućnost. Stoga, iznimna nam je čast u Muzeju Pachen, u gradu Rockenhausenu, gradu naših prijatelja, predstaviti autentično povijesno nasljeđe ispričano vizijama krčkih autora, i to Saše Lončarića, Sabine Barbiš, Marija Depicolzuanea, Željka Skomeršića i Igora Gržetića. Saša, inače izniman slikar, dodaje Parentić, svojim akvarelima i vinorelima na hiperrealističan i iznimno kontemplativan način interpretirao je sve ono što nas određuje kao ljude otočnog podneblja. Sabina i Mario krajnje inovativno pozabavili su se jednim od naših najstarijih nasljeđa – onim glazbenim – materijaliziravši dvoglasje tijesnih intervala, dok je Željku maketama povijesnih brodova pošlo za rukom prikazati svu ljepotu života ljudi s mora. Igor, vizualni umjetnik, po vokaciji grafičar, svojim novomedijskim kreacijama, primarno računalnim grafikama i fotografskim eksperimentima, pozabavio se pitanjem istinitosti svakog vizualnog obrasca, jer ono što je prikazano, ono što na nekoj slici vidimo, ne može odgovarati fizičkoj istini, već predstavlja naučen i vizualnom komuniciranju svojstven sustav znakova. Dakle, što li smo kadri vidjeti? San ili javu? Život ili snoviđenje? Prošlost ili budućnost, zaključila je naposljetku Parentić.

Izložbu Komunicirajmo baštinu pratio je bogato opremljen, dvojezični katalog, u kojem recenziju potpisuje Milica Žužić. Financijsku podršku projektu osigurali su Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Primorsko-goranska županija, Grad Krk, Turistička zajednica Grada Krka i Grad Rockenhausen.

Katalog: Komunicirajmo baštinu

 

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu: Novi Rorschach, Muzej Pachen, postav

Komunicirajmo baštinu, Muzej Pachen, otvorenje izložbe

Komunicirajmo baštinu, Muzej Pachen, otvorenje izložbe

Komunicirajmo baštinu, Muzej Pachen, otvorenje izložbe

Komunicirajmo baštinu, Muzej Pachen, otvorenje izložbe

Komunicirajmo baštinu, Muzej Pachen, otvorenje izložbe

Komunicirajmo baštinu, Muzej Pachen, otvorenje izložbe

Komunicirajmo baštinu, Muzej Pachen, otvorenje izložbe

Komunicirajmo baštinu, Muzej Pachen, otvorenje izložbe

Komunicirajmo baštinu, Muzej Pachen, otvorenje izložbe

Komunicirajmo baštinu, Muzej Pachen, otvorenje izložbe

Više... | Read more