Igor Gržetić

24-MediaCRAFT02-MediaCRAFT03-MediaCRAFT04-MediaCRAFT05-MediaCRAFT06-MediaCRAFT07-MediaCRAFT08-MediaCRAFT09-MediaCRAFT10-MediaCRAFT11-MediaCRAFT12-MediaCRAFT13-MediaCRAFT14-MediaCRAFT15-MediaCRAFT16-MediaCRAFT17-MediaCRAFT18-MediaCRAFT19-MediaCRAFT20-MediaCRAFT21-MediaCRAFT22-MediaCRAFT23-MediaCRAFT25-MediaCRAFT26-MediaCRAFT27-MediaCRAFT28-MediaCRAFT29-MediaCRAFT29-MediaCRAFT30-MediaCRAFT31-MediaCRAFT32-MediaCRAFT33-MediaCRAFT34-MediaCRAFT35-MediaCRAFT36-MediaCRAFT37-MediaCRAFT38-MediaCRAFT39-MediaCRAFT40-MediaCRAFT40-MediaCRAFT42-MediaCRAFT43-MediaCRAFT44-MediaCRAFT46-MediaCRAFT47-MediaCRAFT48-MediaCRAFT49-MediaCRAFT50-MediaCRAFT51-MediaCRAFT52-MediaCRAFT53-MediaCRAFT

MediaCraft: postav

MediaCraft: postav / Galerija Juraj Klović / Rijeka, 2019.

Unutar jedne izložbe Igor Gržetić predstavlja dvije zaokružene cjeline, dva koncepta svojih radova naziva: MEDIOLOGIJA i BITCHCRAFT. Cjelinu Mediologija karakteriziraju računalno-grafički eksperimenti (kompjutorska grafika, kolaž, reciklaža, fotografija, multimedija), koji  imaju alkemijski karakter, put stvaranja poruke koja je osobna za svakog od nas, ujedno upozoravajući na socijalnu, fetišističku tematiku i manipulaciju medija istinom. Koristeći više ideja prikaza raznih vizualnih medija; filma, fotografija, autor uzima jedan uvećani čisti dio kadra ili fotografije, pridružuje mu drugi kadar i tako dalje sve do višeslojnog gotovo kaotičnog prikaza kompletne neprepoznatljivosti radnje. Slaže vrlo izazovne materijale pornografskog sadržaja koji opisuju ljudska ponašanja, animalna seksualna uzbuđenja, fetišizam, želju za moći, dominacijom ili pak kompletnim prepuštanjem u ulozi žrtve. Time potiče znatiželju promatrača i traži reakciju na njegov kod u koji nas uvodi. Reakcija je za svakog od nas drugačija i može biti fizička ili psihološka, ugodna ili neugodna, jer radovi vizualno komuniciraju aktivirajući našu percepciju, tražeći našu svijest i podsvijest da se gledajući uključi i stvori nova značenja. Igorovi mediji (kombinacije medija) pokazuju veliku mogućnost medijske manipulacije i redizajniranja istine. Možemo ih shvaćati kao materijalnu društvenu praksu i kao kompjuterizaciju društva, ali istodobno oni nisu samo sredstvo ili alat, već stvaraju sam okoliš u kojem žive protagonisti iz raznih kadrova i s kojima i mi možemo komunicirati.  Tu se postavljaju pitanja živimo li već kompletno u medijskoj manipulaciji? Gdje se tijekom dana najviše nalazimo? U onome što zovemo stvarnost ili u medijskoj stvarnosti? Želimo li živjeti laž ili nas zabavlja odgonetavati je? Koliko si priznajemo medijske ovisnosti i koliko smo seksualno (za)otvoreni kao društvo? Imamo li jednu osobnost ili smo toliko fragmentirani kao i slike koje autor preklapa i multiplicira stvarajući za nas okoliš. Možemo li spojiti svoje fragmente u cjelinu, pronaći razlog zašto smo dio sebe odbacili ili imamo jedno ili više ekstremnih lica/istina o sebi. Upozoravajući na suvremenu medijsku manipulaciju osjetilima i na kraju uvodeći nas u njegov svijet manipulacije, uz igru s geometrijskim grafičkim i kolorističkim dizajnom, te simboličnim obilježavanjem radova, autor nas opominje na bitne stavke socijalne i fetišističke tematike, a u drugoj cjelini BitchCraft otvara i feminističku problematiku. Spajajući dva pojma kojima se opisuje ženski rod; Bitch i Witch, upravo kroz feminizam, autor se nastavlja baviti pobijanjem granica društvene uvjetovanosti. Ovi pojmovi imaju realno negativne i pozitivne konotacije, te transformaciju značenja kroz povijest; (ubijanje žena pod crkvenim progonom Vještica i suvremeni neopaganizam, wiccansku privrženost prirodi i ekološki aktivizam) ili značenje riječi Kurva u današnjem slengu između emancipiranih žena, feministkinja, transseksualaca, kao hrabrog i jasnog izražavanja svojih želja i dokazivanja moći. Iako i muškarac ima svoj teret, ženski rod služi autoru idealno za primjer nametnutih normi o tome što je ispravno i društveno prihvatljivo, a što nije ispravno misliti, izražavati, željeti, te kako ispravno osjećati. Neshvaćenost žene kao kompletnog bića (rodna diskriminacija) i danas u nekim sredinama proizlazi iz religioznih i društvenih postulata, od običnog mjerenja drugačijeg ponašanja (opet njen PMS) i potplaćenosti pri obavljanju istih funkcija, do zabrane pristupa u prostoru religijskog okupljanja i oštrih zakonskih restrikcija, te dopuštenih fizičkih sankcija za korekciju ponašanja poput upravljanja životinjama. U svojim radovima Igor intrigantno i suptilno kombinira razne detalje pin–up, burlesque, SM, bondage ikona s fotografijama i simbolima vezanim uz mistično, magijsko, okultno. Grafike tako ne samo da tematiziraju seksualno oslobođenje žena, u prošlosti kao inferiornog spola u mnogočemu ne priznatog od strane muškaraca, već tematiziraju i odaju priznanje suvremenoj mističnosti žene i gotovo magijskoj jačini njene individue, u doba pretjerane seksualne medijske eksponacije ženskog tijela putem kojeg se utječe na društvo u cjelini. Obadvije cjeline popraćene su i kroz medij riječi, poezijom Vedrane Valenčić. Za svaki koncept zasebno, izvučeni su prema Igorovoj tematici unutrašnji, vanjski procesi i metamorfoze trojstva uma (misaonog), tijela (osjetilnog) i duha (meditativnog). Kod BitchCraft poezije umjetnica govori isključivo o ženskom iskustvu. Igor Gržetić se poigrava grafičkim dizajnom printa stihova i stavljanjem riječi i simbola u koegzistenciju, te dobiva svojevrsne poetične mobile u prostoru kao prateće poetske akcente njegovog simulakruma zbilje, u smislu refleksije na stvarnost i hommage-a svim ženama. [Vedrana Valnečić]

Kataloga: MediaCraft