U sklopu ovogodišnje KIČME, u Filodrammatici održane su svojevrsne karmine za časopis Re. Ovaj riječki kulturni proizvod naime zaključio je svoju desetogodišnju misiju papirnog otiskivanja. Sudeći prema neodazivu Riječana na predstavljanje finalnog tiskanog dvobroja Rea ta činjenica očito malo znači riječkoj kulturi. No bez obzira na to, dio uredništva i pogovarača brojeva 20 i 21, zanimljivo otisnutih tako da je naslovnica jednog posljednja korica drugog, pretreslo je dio povijesti Rea, ali i njegove željene budućnosti. Glavni urednik časopisa Krešimir Vogrinc najavio je Reovu tranziciju na web, objasnivši to činjenicom sve užeg prostora za časopise, kojima se smanjuju dotacije, kao i prostor za predstavljanje. Tisak je u takvim okolnostima luksuz, no problem nastaje u trenutku u kojem javni kapital kulturu na webu smatra besplatnom i samoodrživom, pa joj gotovo u potpunosti dokine sredstva. Zato mrežni Re još uvijek nije (o)siguran. U finalnom tiskanom dvobroju susreću se dva koncepta. Dvadest prvi broj najavljuje novu, užu koncepciju Rea kao književnog časopisa, dakle njegov povratak osnovama, prije proširivanja u gotovo sve segmente kulturne proizvodnje od knjževnosti do kazališta, glazbe i stripa. Dvadesti broj je pak svojevrsni best of i presjek desetogodišnjeg djelovanja Rea. Našli su se tako bivši i sadašnji urednici, izabrali tekstove koji po njihovu mišljenju najbolje reprezentiraju Re te ponudili svoju viziju proteklih 10 kulturnih godina. Vogrincu se u predstavljanju pridružilo i dvoje pogovornika časopisnih rubrika, angažiranih da iz autsajderske vizure sagledaju Reovu misiju. Vlado Simcich Vava tako je posvjedočio da je njemu glazbena rubrika otkrila niz zanimljivih i ranije mu nepoznatih bendova, dok je Tatjana Sandalj izrazila nezadovoljstvo što Re u novoj, mrežnoj koncepciji prema najavama neće imati rubriku o kazalištu, koja je služila kao odličan prostor za vježbanje mladih promišljalaca kazališne scene. Vogrinc joj je na to odgovorio da je koncept Rea zapravo još uvijek otvoren, te da ne znači da se nekad u budućnosti neće prometnuti u punokrvan kulturni portal.
