K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Metafizika i magija podrijetla i razvoja univezruma ili Od (univerzalnog) makro do (osobnog) mikrokozmosa… i natrag
- Galerija Pikto, Zagreb, 08. – 15. svibnja 2018.
- Galerijski centar Varaždin, Varaždin, 19. srpnja – 01. kolovoza 2018.
Kozmološki sistem i K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.
Kozmološki sistem, vodeći se zapažanjem estetičara Miška Šuvakovića, predstavlja metamitološki, simbolički i arhetipski model svemira koji umjetnik ili stvara i materijalizira svojom kreacijom ili istražuje kao oblik simboličke prakse specifične kulture i civilizacije ili pak dovodi do preobražaja koristeći magijske, alkemijske i ritualne postupke kako bi izazvao novi kozmički poredak. Sama (likovna) kreacija tako počinje ostvarivati potencijal otkrivanja povezanosti likovnog sistema, stvralačkog procesa, konceptualističkih zamisli (i oblika ponašanja umjetnika) te simbola koji se tiču makrokozmičkih i mikrokozmičkih, ali i kozmičkih pojava, uopće. Projekt K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E., koji demonstrira interdisciplinarno i multimedijsko umrežavanje suvremenih vizualnih praksi i konceptualnih strategija petero okupljenih umjetnika – Lene Franolić, Vedrane Valenčić, Maje Radešić, Igora Gržetića i Lee Čeč – u formi izložbe nudi spektar različitih, ali međusobno povezanih primarno vizualnih (slika, crtež, kolaž, fotografija, računalna grafika, video), ali i tekstovnih (poezija) promišljanja o kozmogonijskim idejama i teorijama, u smislu (meta)fizike i teologije podrijetla i razvoja univerzuma uglavnom svedenog na arhetipsku matricu. A svatko tko, posredstvom bilo koje umjetnosti, tumači Yves Klein, donosi i predstavlja kozmos mora stvarno zakoračiti u njega, vodeći se pritom svojim umjetničkim sredstvima i individualnom snagom. I dok Lena Franolić i Vedrana Valenčić, vlastiti mikrokozmos razvijaju u njegov antipod (koji to nije) = makrokozmos stvarajući osobnu (i intimnu) pripovijest o podrijetlu ili pak stvaranju, kao osobnu (i intimnu) mitologiju, Maja Radešić i Igor Gržetić, fokusirani su na astrološke, magijske i alkemijske procese kojima je moguća manipulacija kozmičkim zakonitostima, oslanjajući se pritom na simboliku svetog i iscjeljujućeg svjetla – Sunca i/ili Mjeseca. Lea Čeč, vodeći se procesom reverzibilnim onim Lene Franolić i Vedrane Valenčić, snažne makrokozmičke sile prevodi isključivo u pomirljivije mikrozomčke, bivajući koncentrirana na u isto vrijeme univerzalne i individualne akcije.
I. poglavlje: Stvarajući kozmos
Kreacije Lene Franolić (slike i crteži) i Vedrane Valenčić (fotografije, video, poezija), obzirom na stvaralački pristup, zanimljivo je isprva povezati s dvama modernističkim pravcima koji su uspješno projicirani i u period postmoderne – (neo)ekspresionizam i (neo)simbolizam. Ekspresionizam zato što je stvaralački proces temeljen na mehanizmu automatizma, odnosno na materijaliziranje neprekinutih sljedova misli (Lena) ili doslovno prenošenje – zapisivanje slučajno detektiranih, a potom i uhvaćenih energetskih struktura (Vedrana) u likovni ili tekstovni medij, dok je simbolizmu bliska ikonologija, kao misao projicirana i sačuvana u ikonografskoj strukturi rada. Upravo takvo istraživanje osobnih likovnih geneza uvodi u teoriju mimezisa prema kojoj je zadaća kreiranja u neki od medija prenijeti stvarnost onakvom kakva ona jest. Međutim, suvremena teorija zamjedbe je mimezis u cijelosti odbacila, jer naš vidni aparat svijet ne vidi onakvim kakav on u svojoj biti jest, što znači da je nemoguća i njegova istinita likovna meterijalizacija. Dokidanje mimezisa, dokinulo je i razliku između apstrakcije i realizma, što na nekoliko razina (svjesno ili nesvjesno) problematiziraju, i Lenina, i Vedranina djela. No, dok se apstrakcija uglavnom komunicira na prvu, realizam postaje dostupan tematskom analizom, jer radi se o vizualizacijama – evokacijama konkretnih, ali ipak često neuhvatljivih segmenata stvarnosti poput energija, emocija ili simbola, često shvaćanih u njihovoj (duboko)mističnoj biti. Ikonografija je to koja upućuje na jedinstvene mikrokozmičke teme, a kako znamo da su one neraskidivo povezane s makrokozmosom, slijedeći drevnu hermetičku misao (kako gore, tako i dolje; drugim riječima kako gore tako i u nama), ne iznenađuje njihova brza preobrazba, doslovce pred očima promatrača, u sasvim realistične kozmogonijske pejzaže što prenose vizije stvaranja jednog novog univerzuma, a prema tome i posve novih mitologija, potvrđujući, još jednom, ideju kako je upravo čovjek (kao projekcija Kreatora samog) zastao negdje na polovici puta između ta dva svijeta – mikro i makrokozmičkog. A taj mu zasad zavidan položaj, ako se na vrijeme osvijesti, dozvoljava spretno manipuliranje moćnim energijama atoma i zvijezda.
II. poglavlje: Astrološke i magijske kronike
Radovi Maje Radešić (fotografije i računalne grafike) i Igora Gržetića (također fotografije i računalne grafike), nakon uspostave osobnih univerzuma, kao varijacije mističnog konceptualizma, u smislu potpune (Maja) ili pak djelomične (Igor) dematerijalizacije umjetničkog objekta što u cijelosti izmiče bilo kakvoj osjetilnoj provjeri, otkrivaju mogućnosti manipuliranja vibracijama i energijama, temeljenim na načelima drevnih atroloških, magijskih i hermetičkih spoznaja, a koristeći se pritom profinjenim riječnikom simbola. Polazeći tako od izjave Sola LeWitta, moramo se složiti kako su umjetnici prije svega mistici! Maja to potvrđuje ispreplićući (meta)fiziku i simboliku primordijalnog svjetla sazdanog od svih elemenata, njegov iscjeljujući karakter i uvjetovanost svega oko nas svetim astrološkim zakonitostima. Neukrotiva energija Helios-Apolona, kao Nepobjedivog Sunca, i više nego snažno osjeća se i prenosi zaustavljenim tragovima svjetla (čak i na površini mora), jer iz svjetlosti (Božje rječi), piše Hermes Trismegistos, nastalo je djelovanje, iz djelovanja kretanje, a iz kretanja toplina. Prema Jakobu Böhmeu, kasnorenesansnom filozofu i mistiku, sljedniku Paracelsusa, svjetlost je nastala iz vatre, a vatra je bolna, dok je svjetlost umiljata, blaga i plodna. Ta božanska svjetlost buđenje je želje i ostvarena ljubav, nakon što čovjek prođe kroz pročišćenje vatrom. Upravo takvo razmatranje mistike Sunca (ali i Mjeseca = Lune = 81 = ALIM), zabilježeno na sljedovima uglavnom apstraktnih vizualnih obrazaca, vodi prema metafizičkoj biti kompleksne izložbene cjeline (čiji su predstavljeni segmenti tek njen manji dio) – magiji samoiscjeljenja, i to jedino mogućoj uz svesrdnu naklonost planeta. Iako se odabrana Majina djela – Mind I i II – referiraju izravno na element vode i načelo njezine protočnosti, prikažemo li je u negativu p(r)obuđena je izravna aluzija na moždane sinapse koje u trenutku povezivanja stvaraju bljesak – svjetlost samu, tj. svijest! Igorovo razmatranje svjetla, međutim, ne ide u smjeru istraživanja njime potaknute transmutacije (umjetnik = svećenik), već pomnog razlaganja njegovih stvaralačkih potencijala, jer postoji samo jedan (pra)izvor iz kojeg je sve stvoreno – Master Of Light – baš svi principi: etera, vatre, zraka, vode i zemlje. A AKAŠA ili eter uzrok je postanka svih elemenata, s time da je iz njega prvi izašao, smatraju drevni spisi, upravo princip vatre, čije su osobine toplina i širenje, pa su na početku svega stvorenog morali biti vatra i svjetlost (nezamislive jedna bez druge), što je i u biblijskom rukopisu zabilježeno geslom Fiat Lux (Neka bude svjetlo!). Takvo mistično promišljanje praizvora i svih njegovih projekcija (elemenata), jedinstvo atoma i zvjezda po hermetičkom načelu sve u svemu, uvode u novo Poglavlje u kojem mikrokozmos, sada počinje izazivati makrokozmos.
III. poglavlje: Krug je (konačno) zatvoren!
Poglavlje je dodijeljeno Lei Čeč (crteži, kolaži, fotografije) čije kreacije, također na tragu (neo)ekspresionizma, ali bitno reducirane ekstatičnosti, svjedoče pomnom analiziranju svega osobnog, drugim riječima intimnoj kozmogoniji, u kojoj filozofija (iliti teologija) elemenata Maje i Igora ustupa mjesto seciranju akcija i postupaka što vitalnim čine jedan, u isto vrijeme, jungovski shvaćeno, jedinstven, a opet univerzalan mikrokozmos. Sukobljavanjem kontemplativnog crteža prepunog vibracije i fotografske matrice, točnije projekcije podsvjesnog i apstraktong, te materijalizacije svjesnog i realnog, evocira se znanje o samom sadržaju, esenciji mikrokozmosa (što je donekle potencirano i dimenzijama radova) – sintezi ovo i onostranog, Svjetlosti i Tame, Duha i Tijela, a čije su vječne energije, neizmjerne gustoće, spremne za novi stvaralački izazov! [Igor Gržetić]
Katalog: K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.
K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)
K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)
K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)
K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)
K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)
K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)
K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)
K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)
K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)
K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)
K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)
K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s)
K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s), Zagreb, dio postava
K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s), Zagreb, dio postava
K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s), Zagreb, dio postava
K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s), Zagreb, dio postava
K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E., Zagreb, otvorenje izložbe
K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E., Zagreb, otvorenje izložbe
K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Master Of Light And His Projection(s), Varaždin, dio postava