Igor Gržetić

Primordijalno & magijsko u suvremenim likovnim praksama

Uncategorized

Podjeli | Share

LINK-IN-ART platforma

Idejni autor: Igor Gržetić

Koautorica: Višnja Slavica Gabout

LINK-IN-ART je projekt koncipiran kao suvremena umjetnička platforma za intermedijsko, interdisciplinarno i multimedijsko umrežavanje različitih suvremenih vizualnih praksi i različitih konceptualnih strategija, u svrhu oblikovanja otvorenog, pristupačnog i netradicionalnog sustava suvremene vizualne komunikacije. Projekt je osmišljen po uzoru na koncept internetskog umrežavanja (na što asocira i nazivom) te direktnog, brzog i globalnog komuniciranja na društvenim mrežama, nudeći kroz matricu odabrane teme, interpretirane kroz samostalne izložbe odabranih autora, kreativni model umrežavanja autora, autorskih koncepcija i izričaja, likovno-filozofskih ideja i umjetničkih strategija te medijskih praksi i pristupa. Stvarajući tako, unutar platforme, intrigantni multidimenzionalni i multisegmentni vizualni sklop, koji kroz svaki svoj novoumreženi link uspostavlja živu i interaktivnu (često i društveno – osviještenu) komunikaciju autora, publike i zajednice.

 

LINK-IN-ART 4: Primordijalno & magijsko u suvremenim likovnim praksama

Autor koncepcije i kustos: Igor Gržetić

 

Mimezis mimezisa, mistički konceptualizam, Merkur, Helios-Apolon, Luna

Oslanjajući se na monumetalan terminološki korpus teorije umjetnosti, mimezis mimezisa mogao bi, vezujući se uz tumačenje estetičara Miška Šuvakovića, proći kao postmodernistička koncepcija umjetnosti po kojoj umjetničko djelo nije u mogućnosti prikazati samu realnost, ili izvornu suštinu umjetničkog, odnosno direktnu emociju umjetnika, već isključivo oblike prikazivanja realnosti, fantazije i jezičnih igara uspostavljene u svijetu umjetnosti. Prema tome, postmoderno umjetničko djelo predstavlja odraz i simulaciju drugih umjetničkih djela, zatim prethodno uspostavljenih simboličkih prikaza, kao i ostalih aspekata svijeta umjetnosti, kulture, društva i civilizacije. Upravo iz ove perspektive, bit će zanimljivo otkrivati genezu, ali i ući u mistiku dvaju kompleksnih izložbenih projekata. Ciklus Pirushtus ili O nestalnosti oblika, slikarice Antonije Čačić, tako demonstrira snagu i put(ovanje) primordijalnih, arhetipskih entiteta koji ne egzistiraju u okvirima općeprihvaćenih zakona fizike, opterećenih protočnošću vremena, već bivaju svojevrsnim genius loci – duhom mjesta – kojeg je i drevna rimska religija znala materijalizirati kao figuru sa zmijom, glasnicom onostranog, proto-Merkurom. U kontrapunktu, izolirani vizualni segmenti složene site-specific instalacije Svjetlosno tijelo (Luminous Body), multimedijske umjetnice i astrologinje Maje Radešić, poput rezultata kakvog vješto zaključenog rituala, evocira samu esenciju i snagu svjetla – Helios-Apolona i njegovu blizanku Lunu, oslanjajući se pritom na profinjen visoko-magijski rječnik (simbola), a pozivajući na astrološka, pa čak i kozmogonijska načela. Bile bi to, u oba slučaja, varijante mističkog konceptualizma, u smislu potpune dematerijalizacije umjetničkog objekta što u cijelosti izmiče bilo kakvoj osjetilnoj provjeri. Stoga, polazeći od izjave Sola LeWitta, moramo se složiti kako su (konceptualni) umjetnici prije mistici nego racionalisti!? Uvažavanje mimezisa mimezisa, zatim mistički konceptualizam kao sredstvo procesuiranja i materijalizacije različitih tipova mističkog iskustva, ali i metaforička povezanost prvospomenutog postava s Merkurom i drugospomenutog sa Suncem – Helios-Apolonom (Mjesecom – Lunom), te njihova jasna astrološka i astronomska povezanost (jer Merkur je svojim položajem ipak najbliži srcu solarnog sustava) doveli su do umrežavanja koje bi trebalo ponuditi zanimljive odgovore na pitanja o primordijalnom i magijskom u suvremenoj umjetnosti.

 

Razlaganje primordijalnog: Pirushtus ili O nestalnosti oblika

Slikarski ciklus Pirushtus ili O nestalnosti oblika refleksija je autoričinog stvarnog iskustva. Naime, 2014. godine Antonia Čačić posjetila je Peru, točnije pojedine lokacije duž tamošnjih Andi gdje je bila u prilici ne samo upoznti domicile, inače potomke drevnih Inka, već, pored ostalog, posjetiti i Pirushtus, mjesto koje su još prastanovnici koristili kao svojevrsnu osmatračnicu obzirom da s njega pogled zahvaća pun krug. Upravo je Pirushtus postao poprištem novih vizualnih iskustava (i vizualnih istraživanja), koja su posredstvom novoupoznate kulture i njezine očito snažne simboličke dimenzije, prerasli u slikarski niz jedinstvenih karakteristika. Dramatične transformacije oblaka, magle i sunca što su se neprestance nametale impresivnom planinskom pejzažu tako su u konačnici prerasle u koloristički zavodljive, i krajnje dinamičke apstraktne obrasce velikih formata, značajno nadahnute onim primordijanim što ga je moguće prizvati samo na mjestima povezanim s iskonom. A ta su mjesta, warburgovski gledano, rasadnici simbola. Jer na prirodu oslonjen čovjek još uvijek je posvećen kultnim i magijskim radnjama kao pomagalima u borbi za opstanak, vodeći se arhetipskim matricama koje, kao takve, bivaju upisane u prostor, pretvarajući se pritom u genius loci, svjesno ili nesvjesno, projiciran u svaku misao, i svaku akciju. Pa tako i slikarstvo Antonije Čačić, u kojem su zabilježene sve karakteristike andskog pejzaža bilo na fizičkoj, bilo na metafizičkoj razini. Upravo o onoj fizičkoj svjedoči procesualni karkter samih slika koje se poput pejzaža u naravi razviju u određenom vremenu te nose vidljive tragove takvog razvoja – jer kao što su oblaci, magla i sunce pred očima autorice znali u trenutku iz temelja transformirati promatranu scenu, tako se i slikarska forma, primjećuje teoretičarka umjetnosti Ivana Mance, postupno usložnjava kroz slojevito nanošenje kopreni sličnih, transparentnih površina boje, koje transformiraju početni oblik u složene strukture. I dok o onoj fizičkoj impresiji zaista specifične lokacije svjedoči sam slikarski (gotovo work-in-progress) proces, o onom metafizičkom u prilog govore simboli, po sili njihove geneze utisnuti u nestalan apstraktni ornament i kolorističku igru, a koji slikarske matrice čvrsto povezuju s izvorom, onim primordijalnim – andskim, ali i onim općim, arhetipskim. Iako se, naposljetku, možemo pitati nisu li oni, u svojoj mističkoj biti, isto?!

 

Magijsko-astrološki esej: Svjetlosno tijelo 

S druge strane, izložba Svjetlosno tijelo (Luminous Body), osmišljena u maniri složenog site-specifica, ne predstavlja samo refleksiju autoričinih iskustava, već svojom promišljenom ikonografijom, a nadasve ikonologijom, upućuje na proces njezina samoiscjeljenja. Zanimljivo, izložba je 2016. godine bila postavljena u pulskoj Galeriji Sveta Srca, inače desakraliziranoj istoimenoj crkvi, iskorištavajući tako mistiku korpusa negdašnjeg liturgijskog prostora, stvarajući pritom cjelinu u kojoj arhitektura postaje značajnim dijelom ondje izloženih umjetničkih artefakata. Prenošenjem dijela postava, poput kakvih relikvija, u klasičan galerijski interijer, iako je (obzirom na prethodno uvaženu ikonologiju tlocrta crkve) dokinut njegov procesijski karakter, u fokus su gurnute tri tematske dionice ove, sada bitno reducirane, izložbene cjeline: (meta)fizika i simbolika svjetla, njegov iscjeljujući karakter – svojevrsna duhovno-alkemijska fantazija i uvjetovanost svega oko nas svetim astrološkim zakonitostima (u smislu neraskidivosti odnosa između Makro i Mikrokozmosa). Neukrotiva energija Helios-Apolona, kao Nepobjedivog Sunca, i više nego snažno osjeća se i prenosi zaustavljenim tragovima svjetla, jer iz svjetlosti (Božje rječi), piše Hermes Trismegistos, nastalo je djelovanje, iz djelovanja kretanje, a iz kretanja toplina. Prema Jakobu Böhmeu, kasnorenesansnom filozofu i mistiku, sljedniku Paracelsusa, svjetlost je nastala iz vatre, a vatra je bolna, dok je svjetlost umiljata, blaga i plodna. Ta božanska svjetlost buđenje je želje i ostvarena ljubav, nakon što čovjek prođe kroz pročišćenje vatrom. Upravo takvo razmatranje mistike Sunca, zabilježeno na sljedovima uglavnom apstraktnih fotografskih obrazaca, vodi prema metafizičkoj biti postava – magiji samoiscjeljenja. Još jednom, u novom kontekstu, s ciljem ilustriranja navedene istine, valja posegnuti za vrijednim literarnim izvorima, ovog puta alkemijskim epom iz 1616. – Chymische Hochzeit Christiani Rosencreutz. Anno 1459 iliti Kemijsko vjenčanje Christiana Rosenkreutza – koji koristeći osnovni prikaz fuzije, sjedinjenje mladoženje (sponsus) i mlade (sponsa), uvodi temu smrti (nigredo) kroz koju u procesu duhovnog iscjeljenja i potpune transmutacije, potaknute vatrom (stvarnom i/ili simboličkom), moraju proći svi elementi. U osobnom procesu duhovne-alkemije autorica tako, posredstvom magije svjetla, biva transmutirana u svećenicu (što samo po sebi podrazumijeva iscjeljenje) čiji su atributi – (pseudo)relikvije također obuhvaćeni postavom, i to u formi bijelog habita ukrašenog kristalima, školjkama i osušenom vegetacijom, zatim rogova (palog Svjetlonoše – aludirajući na proces reverzibilan zatvaranju čeonih čakri) i žezla uz koji su, radi intenziviranja snage (vatre) u procesima ritualiziranja, pridodane nezapaljene šibice i moćni Palo Santo (Sveto drvo). A takva tranformacija, iz ruku duhovnog Helios-Apolona i njegovog jednako velikog ženskog antipoda Lune (81 = ALIM), moguća je jedino uz naklonost planeta, drugim riječima, poštivanjem temeljnih astroloških zakonitosti, zbog čega izložba u svojoj posljednjoj tematskoj dionici završava začudnom vizijom solarnog sustava, vraćajući nas, kroz igru, na početak. Ouroboros. (I neka, iznova, bude svjetlo(st)!)

Katalog: Primordijalno & magijsko u suvremenim likovnim praksama

 

Primordijalno & magijsko u suvremenim likovnim praksama, katalog

Primordijalno & magijsko u suvremenim likovnim praksama, katalog

Primordijalno & magijsko u suvremenim likovnim praksama, katalog

Primordijalno & magijsko u suvremenim likovnim praksama, katalog

Primordijalno & magijsko u suvremenim likovnim praksama, katalog

Primordijalno & magijsko u suvremenim likovnim praksama, katalog

 

Antonia Čačić: Pirushtus ili O nestalnosti oblika

Galerija Decumanus, 24. 08. – 13. 09. 2018.

 

Antonia Čačić: Pirushtus ili O nestalnosti oblika, dio postava

Antonia Čačić: Pirushtus ili O nestalnosti oblika, dio postava

Antonia Čačić: Pirushtus ili O nestalnosti oblika, dio postava

Antonia Čačić: Pirushtus ili O nestalnosti oblika, dio postava

Antonia Čačić: Pirushtus ili O nestalnosti oblika, dio postava

Antonia Čačić: Pirushtus ili O nestalnosti oblika, dio postava

Antonia Čačić: Pirushtus ili O nestalnosti oblika, dio postava

Antonia Čačić: Pirushtus ili O nestalnosti oblika, dio postava

Antonia Čačić: Pirushtus ili O nestalnosti oblika, dio postava

Antonia Čačić: Pirushtus ili O nestalnosti oblika, dio postava

 

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body)

Galerija Decumanus, 14. 09. – 04. 10. 2018.

 

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

 

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

 

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

 

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

 

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

 

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

 

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava

Maja Radešić: Svjetlosno tijelo (Luminous Body), dio postava