Igor Gržetić

U krčkoj Galeriji Decumanus, 02. studenog 2012., predstavljen je izložbeni projekt D2, inače inicijativa Kulturno-umjetničkog laboratorija kojoj je jedna od primarnih zadaća predstaviti umjetnike mlađe generacije, odabrane putem prethodno raspisanog natječaja, te aktivne u različitim suvremenim (novomedijskim) diskursima. Ovogodišnji program publiku je upoznao s radovima komiške kiparice Katije Horvath inspirirane kineskom disciplinom poznatom pod nazivom Falun Dafa (ili Falun Gong) koja se kao (samo)kultivacijska praksa, koju je javno počeo podučavati Li Hongzhi, sastoji od moranog učenja, meditacije i četiri jednostavne vježbe – čije pokrete demonstriraju i Katijine figure izrađene od bračkog kamena, orahova, smokvina i limunova drva. Pojam kultivacijska praksa opći je naziv za oplemenjivanje uma i tijela, što je ostavilo traga na gotovo svakom segmentu kineske kulture, prožete budističkom tradicijom. U srži Falun Dafa učenja koncerntrirana su tri temeljna principa – Zhen (Istinitost), Shan (Dobrodušnost) i Ren (Tolerancija) – kao i shvaćanje da postupanje po njima u mislima, ali i djelu, osobi pomaže da stekne smiren um, bolje fizičko zdravlje i duhovnu mudrost. Izložbu su uz autoricu otvorili članovi Kulturno-umjetničkog laboratorija, Lena Franolić, Marin Dlaka i Igor Gržetić, dok je Kristijan Palaček, inače predstavnik Hrvatske udruge Falun Dafa, pred galerijskim prostorom demonstrirao segment ove u nas još uvijek malo poznate istočnjačke prakse. O odabiru upravo ove teme za svoje samostalno predstavljanje mlada komiška kiparica, također praktikantkinja Falun Dafe, ističe kako je poticaj za rad pronašla u traženju odgovora na mnoga pitanja koja se ljudima javljaju najčešće ničim izazvana, a čovjeka, ako ih što pomnije posluša, prihvati i razmisli o odgovoru, vode samospoznaji. U Krku izložen kiparski kvadriptih, ističe autorica, tako predstavlja meditaciju o unutarnjem miru (kao produktu pronađenih odgovora), ali i spoznavanju, odnosno razumijevanju božanskog utjelovljenog u svakome od nas.

D2, Katija Horvath: pozivnica | plakat

Izložba Katije Horvath, dio postava u Galeriji Decumanus

Izložba Katije Horvath, dio postava u Galeriji Decumanus

Izložba Katije Horvath, dio postava u Galeriji Decumanus

Izložba Katije Horvath, postav u Galeriji Decumanus

Katija Horvath

Izložba Katije Horvath, demonstriranje Falun Dafe

Više... | Read more

U krčkoj Maloj vijećnici, 02. lipnja 2012., pred punim auditorijem, održana je prezentacija zbirke priča Milice Žužić Priče iz Kosjenkine kose, koju je pored autorice predstavila glavna urednica knjige Branka Arh, dok se njezinog vizuala ukratko dotakao grafički urednik Igor Gržetić. Prema riječima Branke Arh, koja je prisutne osim sa sadržajem, upoznala sa strukturom, ali i karakterom rukopisa, autorica je u niski kratkih priča razotkrila sebe tako da ova knjiga ne predstavlja tek literaturu – ona je život. Sama knjiga sadrži sedam cjelina (Zajedničko čitanje, Kosjenkine digresije,Kosjenka iz Legengrada, Drhtaj tijela, Priče kojih nema,Legengradski paspartu i Kosjenkino slano more), a iščitavajući njihove nazive moguće je predočiti, ili barem naslutiti fabulu. Unutar tih sedam cjelina, u koje uvodi Nebeskon, skriveno je 57 priča koje mogu stajati samostalo, odnosno mogu se percipirati izvan konteksta, iako se njihovo pravo značenje, dodaje Arh, otkriva tek u kontekstu cjeline. Fabulu knjige nose tri lika – Kosjenka, Palunko i Potjeh – otkrivajući tako istinu o Kosjenkinom djetinjstvu, djevojaštvu, majčinstvu, odlasku iz Legengrada, dolasku u Velegrad, te ponovnom povratku u Legengrad. Iako čitanje ove knjige nije lako, i to zbog izlomljene fabule (fabule koja teče logikom asocijacija i slijedova misli), metaforičkih aluzija, nadovezivanja na pjesničku i filozofsku tradiciju, svaka od priča nosi toplu riječ, zaključuje Arh. Svoje prijatelje i poklonike autorica je tijekom prezentacije počastila čitanjem segmenata triju priča (Tri kata pod zemljom, Kosjenkine vremenske digresije i Mekaka) opisavši ukratko tijek nastanka rukopisa, ali i zahvalivši naposljetku okupljenima, ali i svima koji su pridonjeli njegovu objavljivanju.

Priče iz Kosjenkine kose | predstavljanje

Priče iz Kosjenkine kose | predstavljanje

Priče iz Kosjenkine kose | predstavljanje

Priče iz Kosjenkine kose | ovitak

Moon

Više... | Read more

U riječkoj Galeriji Juraj Klović, 4. svibnja 2012., otvorena je skupna izložbi MediJa6 okupivši radove petero umjetnika mlađe generacije, inače članova Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka. Kustosica izložbe je Sabrina Žigo. Prema polazišnoj ideji, naziv MediJa6 izvedenica je riječi medij i ja te broja sudionika – izlagača mlađe generacije, članova Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka. U fokusu izložbe odnos je prema društvenoj stvarnosti, kako se ona referira u radu pojedinih autora te rukovode li se oni primarno umjetničkim i estetičkim ili nekim drugim parametrima unutar odabranog medija djelovanja. Molim vas pustite me na miru. Ne želim biti ovdje, poručuje Lea Čeč na jednome od desetak crteža iz serije Glavonja, galerije likova i dimenzijama malih ljudi, depersonaliziranih kako bi o vlastitoj i društvenoj zbilji progovarali s općeljudskih pozicija. Zbijena tijela čvrstih formi u konturama dugih jednolinijskih poteza, oprečna su završnome dojmu jer u nemilim životnim okolnostima, osnovni modus njihovog ponašanja je uzmak. Bipolarnost je pojačana statuarnošću kojom autorica, vokacijom kiparice, monumentalizira figure vraćajući im time dignitet. Nakon serije portreta poznatih osoba, Željko Ašperger portretira Rijeku, njenu urbanu topografiju, Korzo, gradski sat, Hotel Continental, Mrtvi kanal, kao svojevrsni hommage gradu u kojem se školovao. Kombinirajući kompjutersku grafiku i slikarstvo, fotografsku i slikanu sliku, figurativnost i apstrakciju, Ašperger dinamizira percepciju i dokida njenu doslovnost. Iz takve mnogostrukosti, realna slika nastaje u sinergiji s promatračem, s individualno odabranim sastavnicama vizualnoga polja te tako varijabilna izmiče pojmovima jedinstvenog i neponovljivog u umjetnosti. Za vizurno stiliziranim kadrom s oldtajmerom u srednjem planu i malo okolnoga prostora, Petar Đakulović poseže u žanr američkog gangsterskog filma. Prepoznatljivu ikonografiju podupire odrazima dvojice likova na karoseriji, a u suvremenost prenosi otvorenim prtljažnikom iz kojeg viri kompromitirajući sadržaj. Zelenom bojom, za razliku od klišeja crnih automobila, Đakulović aludira na kameleonsko lice korupcije, na njenu društvenu asimilaciju. Stereotipima se koristi i Nikola Nenadić u alegorijama kukaca koje oblikuje u verističkoj maniri i materijalima à la arte povera. Nenadić ukazuje na umrežene anomalije društvenog establišmenta, osobito medija i političkih vlasti, u opoziciji spram ispravnih, ali nedjelotvornih etičkih normi običnoga čovjeka. Hiperrealistički kipovi cvrčaka-medija zavezanih očiju i balegara u sizifovskom guranju svoga tereta te instalacija s rudimentarnim likovima u nagonskoj radnji, gusjenice u kljunu vrane, eksplicitno odražavaju autorove stavove o pitanjima koja ga zaokupljaju. Saška Mutić koncept svoga intermedijalnog rada zasniva na jednom od monologa Howarda Bealea (Peter Finch) iz filma Mreža (Network, 1976.) redatelja Sidneyja Lumeta, koji završava rečenicom: I’m as mad as hell and I’m not gonna take this anymore!. U gnjevnom govoru izbija nezadovoljstvo pojedinca čiji život determiniraju interesi političke i korporativne elite, bez mogućnosti vlastitog utjecaja, kojemu preostaje jedino njegovo ljudsko dostojanstvo. Referirajući se na njega u današnjici, autorica izrezuje fotografiju lica bijesnog muškarca i neprecizno ju spaja na novoj podlozi (gipsanoj ploči) s otisnutom Bealeovom rečenicom, podupirući asocijativni transfer fizičkim, prijenosom jednog medija na drugi. Kompjuterske kolažirane grafike Igora Gržetića nastaju u interakciji vizualnog, psihoanalitičkog i lingvističkog pristupa. Naziv /sʌb’lɪmɨnəl/ naizgled je kriptirana poruka, no riječ je o fonološkoj transkripciji engleske riječi subliminal, subliminalan, jednoj od komponenti višeslojno strukturiranog rada. Multiplicirajući fetišističke prizore, autor se oslanja na mehanizme subliminalnih poruka koje apeliraju na našu podsvijest, naše pravo ili drugo ja, i stoga su djelotvornije, zašto se uvelike koriste u marketinškim strategijama. Gržetić emblematski aplicira prepoznatljivi crveni kvadrat nacionalnoga predznaka, što s psihoanalitičkog gledišta predstavlja nastavak sukoba između nagona i svjesnosti na sukob pojedinca i društva. MediJa6 nije sintagma riječke vizualne scene umjetnika mlađe dobi, ona to ne može biti iz više razloga, prvenstveno zbog suženih izlagačkih kriterija koji podrazumijevaju pripadnike jedne strukovne udruge, ograničavajućih tehničkih uvjeta koji onemogućavaju adekvatnu prezentaciju multimedijalnog i novomedijskog stvaralaštva, ili izlaganja unutar oficijelnog sustava koji ima svoja pisana, ali i nepisana pravila. Unatoč i usprkos ograničenjima, izložba je nastojala ukazati na individualne autorske orijentacije iz dijela riječkog kruga mladih i nedovoljno afirmiranih umjetnika, promatrano kroz prizmu određenog interesa. U izdvojenom kontekstu interakcije sa svakodnevnom realnošću, društveno nevidljiva zaokupljenost kreativnim i umjetničkim nerijetko uzmiče pred izvanumjetničkim prioritetima.

MediJa6: katalog | pozivnica

Igor Gržetić | /sʌb'lɪmɨnəl/ | 2012.

Igor Gržetić | /sʌb'lɪmɨnəl/ | 2012.

Igor Gržetić | /sʌb'lɪmɨnəl/ | 2012.

Igor Gržetić | /sʌb'lɪmɨnəl/ | 2012.

Igor Gržetić | /sʌb'lɪmɨnəl/ | 2012.

MediJa6 | Galerija Juraj Klović

MediJa6 | Galerija Juraj Klović

MediJa6 | Galerija Juraj Klović

MediJa6 | Galerija Juraj Klović

MediJa6 | Galerija Juraj Klović

MediJa6 | Galerija Juraj Klović

MediJa6 | Galerija Juraj Klović

Više... | Read more

U sklopu ovogodišnje KIČME, u Filodrammatici održane su svojevrsne karmine za časopis Re. Ovaj riječki kulturni proizvod naime zaključio je svoju desetogodišnju misiju papirnog otiskivanja. Sudeći prema neodazivu Riječana na predstavljanje finalnog tiskanog dvobroja Rea ta činjenica očito malo znači riječkoj kulturi. No bez obzira na to, dio uredništva i pogovarača brojeva 20 i 21, zanimljivo otisnutih tako da je naslovnica jednog posljednja korica drugog, pretreslo je dio povijesti Rea, ali i njegove željene budućnosti. Glavni urednik časopisa Krešimir Vogrinc najavio je Reovu tranziciju na web, objasnivši to činjenicom sve užeg prostora za časopise, kojima se smanjuju dotacije, kao i prostor za predstavljanje. Tisak je u takvim okolnostima luksuz, no problem nastaje u trenutku u kojem javni kapital kulturu na webu smatra besplatnom i samoodrživom, pa joj gotovo u potpunosti dokine sredstva. Zato mrežni Re još uvijek nije (o)siguran. U finalnom tiskanom dvobroju susreću se dva koncepta. Dvadest prvi broj najavljuje novu, užu koncepciju Rea kao književnog časopisa, dakle njegov povratak osnovama, prije proširivanja u gotovo sve segmente kulturne proizvodnje od knjževnosti do kazališta, glazbe i stripa. Dvadesti broj je pak svojevrsni best of i presjek desetogodišnjeg djelovanja Rea. Našli su se tako bivši i sadašnji urednici, izabrali tekstove koji po njihovu mišljenju najbolje reprezentiraju Re te ponudili svoju viziju proteklih 10 kulturnih godina. Vogrincu se u predstavljanju pridružilo i dvoje pogovornika časopisnih rubrika, angažiranih da iz autsajderske vizure sagledaju Reovu misiju. Vlado Simcich Vava tako je posvjedočio da je njemu glazbena rubrika otkrila niz zanimljivih i ranije mu nepoznatih bendova, dok je Tatjana Sandalj izrazila nezadovoljstvo što Re u novoj, mrežnoj koncepciji prema najavama neće imati rubriku o kazalištu, koja je služila kao odličan prostor za vježbanje mladih promišljalaca kazališne scene. Vogrinc joj je na to odgovorio da je koncept Rea zapravo još uvijek otvoren, te da ne znači da se nekad u budućnosti neće prometnuti u punokrvan kulturni portal.

RE 20/21 (ovitak Igora Gržetića)

Više... | Read more

U Krčkoj galeriji Decumanus, u organizaciji Kulturno-umjetničkog laboratorija, 01. svibnja 2012., otvorena je međunarodna izložba dvadesetak autora, i to kao dio Prvomajskog inkubatora koji se tradicionalno organizira krajem travnja i početkom svibnja s ciljem okupljanja, druženja i razvijanja rasprave među mladim likovnjacima, glazbenicima ali i ostalim entuzijastima.

Sloboda?

Postav ovogodišnje izložbe, koja ostaje otvorena do 11. svibnja, otkriva radove inozemnih i domaćih autora koji su se jednako progresivno osvrnuli na fenomen sve češće ugroze slobode i privatnosti pojedinca što je nedavno kulminirao predlaganjem ACTA-e (The Anti-Counterfeiting Trade Agreement), kao multilateralnog sporazuma kojim se predlažu međunarodni standardi za zaštitu intelektualnog vlasništva, još jednom pokrenuvši lavinu negodovanja. Slijede tek neki od nedostataka demokratskog kredibiliteta eventualnim potpisivanjem ovog dokumenta: stavljanje interesa vlasnika prava ispred prava na slobodu govora i privatnost, prepuštanje slobode nad kontrolom govora privatnom sektoru, ometanje korištenja društvenog i kulturnog nasljeđa ili kriminaliziranje velikog broja građana za beznačajne prijestupe. No inzistiranje nekolicine pripadnika političke elite na neprihvatljivim propozicijama ACTA-e predstavlja tek mali dio više ili manje uspješnih pokušaja da se čovjeka, zbog pretpostavljenog višeg cilja koji ne podliježe definiranju, u potpunosti razodjene – ukoliko se to već prethodno nije dogodilo.

Daque (Austrija) dvijema računalnim grafikama Privacy (2012.) i Total Surveillance (2012.) istražuje koliko suvremeni oblici komuniciranja poput (gotovo neuništivih) QR kodova, što ih se krajnje simptomatično čita smartphone uređajima, utječu na proces apsorbiranja umjetničke poruke. Einat Shteckler(Izrael) fotografijom Freedom 2 (2011.) postavlja pitanje o sveprisutnosti problema ropstva danas, bilo da se radi o onome klasičnom, rasprostranjenom više nego li ikad prije, gdje je nekome bez njegove volje oduzeta sloboda, a nametnute različite prisile, ili onome gdje netko iz vlastitih pobuda, pod utjecajem pojedinih segmenata popularne kulture, svjesno ulazi u razna fetišistička ropstva. Enzo Comin (Italija) isprepličući prizore iz svakodnevnog života s opasnostima koje nam neprestano prijeke u ciklusu Sulla sicurezza (2009. – 2012.) jasno ilustrira činjenicu kako je čovjekov strah od nesigurnosti, ali i neizvjesnosti, u direktnoj vezi s načinom na koji suvremeno shvaćanje slobode ograničava naš javni, ali i privatni život. Erin Fortier (Kanada) činom umnažanja autoportreta Trace écrite (2012.) podsjeća kako možebitna kontrola nad akcijama pojedinca, sukladno propozicijama ACTA-e, ima potencijal bitno ugroziti njegove kreativne potencijale. Hagen Klennert(Njemačka) fotografijom Untitled (2008.) s istaknutim geslom Luja XIV L’état, c’est moi (Država, to sam ja) analizira neobičnost političkog prostora europskog Zapada. Jelena Jovančov (Crna Gora) grafičkim poliptihom Gaženje refleksija (2009.) propituje živimo li iluziju, gotovo borgovsku svakodnevicu, jesmo li toga svijesni, te imamo li snage za suočavanje. Johannes Gérard (Njemačka) fotoinstalacijama Your are suspicious (2010.) i Your privacy… (2012.), pomalo ironično, ukazuje kako su sloboda i privatnost pod različitim pritiscima, i to ponajviše zbog politike i njezinih aktera koje sve intenzivnije izjedaju interesi kapitala. Klaus Pinter (Austrija) radom Untitled (2011.), kao svojevrsnim komentarom shvaćanja slobode danas, entuzijaste animira da iskušaju nove plesne korake. Maja Radešić (Hrvatska), slikarskom instalacijom Keyhole Diptih (2006.)  komentira voajersku potrebu za konstantnom penetracijom u tuđe intimne prostore, odnosno za uspoređivanjem, špijuniranjem i nadzorom koji je stvoren pojavom internetskih tražilica, a potvrđen egzistencijom socijalnih mreža. Mirta Grandić (Hrvatska) kiparskom instalacijom Mozak (2011.), insceniravši simboličnu situaciju, ukazuje na globalnu sliku svijeta opterećenog silnicama neoliberalnog kapitalizma čija se kompetitivnost temelji na komunikacijskim procedurama s konzumerizmom kao krajnjim ciljem. Patricia Aramburu (Švedska) instalacijom COSY or OVERCRODED (2012.) istražujući arhitektonske standarde, nejasnu granicu između udobnosti i pretrpanosti, ukazuje na činjenicu kako, bili toga svjesni ili ne, utječemo jedni na druge. Dijelimo li sobu, stan ili grad, svako naše djelovanje biti će utisnuto u akcije drugih. Rinat Schnadower (Izrael) dvama autoportretima Please Don’t (2011.) i The Mark (2011.) materijalizira napetost između onoga što skrivamo i onoga što pokazujemo, ilustrirajući granicu između definiranja sebe subjektom ili objektom. Roberto Voorbij (Nizozemska) instalacijom Private Space (2011.) dovodi u odnos privatno, javno i komercijalno referirajući se na ACTA-u kojoj su kapitalistički ideali važniji od slobode. Private Space tako opću komercijalizaciju odvodi u ekstrem servirajući sigurnost i slobodu tek kao robu. Sal’it Krac (Izrael) dokumentarnim fotografijama Shanghai 01 (2012.) i Untitled 01 (2012.) istražuje međuodnos privatnosti, svoje socijalne pojavnosti i roda/spola (gender). Tamara Tokić (Hrvatska) plakatom Alea iacta est (2012.), reciklirajući Cezarov poklič (Kocka je bačena), poziva na pobunu, a unatoč njezinom neizvjesnom ishodu, obzirom na karakter svakodnevice, alternative nema. Ting-Ting Cheng(Tajvan, Velika Britanija) videom Dubbing Project (2012.) propituje odnos jezika, komunikacije i kulturnih/kulturalnih barijera. Istraživanjem poruka koje se primaju unatoč nepoznavanju jezika na kojem su odaslane otkrivamo način na koji jezična barijera kodirs sadržaj. Umjetnička knjiga GODISAWOMAN (2012.) nastala spajanjem opisa dvanaestanog pritvora proživljenog na Londonskom aerodromu (razlog: suspicious reason of visiting) i slikovnog materijala pronađenog putem Google-a razmatra problem utjecaja rase, spola i nacionalnosti na zaštitničke akcije Zapada. Ovaj projekt istražuje i ulogu Interneta, kao najbrže rastućeg medija, inzistirajući na pitanju cenzure i autetntičnosti u slučaju informacija koje svakodnevno konzumiramo. Vedrana Valenčić (Hrvatska) instalacijom PUBLIC HANDSHAKE (2012.) istražuje koliko je bitna kvantiteta javnosti koja će se usuglasiti i međusobno stisnuti ruke protiv dogovota kao što je ACTA.

Prvomajski inkubator 2012.

Prvomajski inkubator 2012.

Prvomajski inkubator 2012.

Prvomajski inkubator 2012.

Prvomajski inkubator 2012.

Prvomajski inkubator 2012.

Prvomajski inkubator 2012.

Prvomajski inkubator 2012.

Više... | Read more

[KUL•] u nastajanju predstavlja inicijativu Kulturno-umjetničkog laboratorija kojoj je jedna od zadada upoznavanje javnosti s nastojanjima suvremenih likovnjaka-istraživača mlađe generacije, ali i upuštanje u konstruktivnu debatu s lokalnim umjetnicima uglavnom tradicionalnijih nazora, iliti pristupa likovnosti, iako takvo određivanje ne odgovara uvijek istini. Ta je disputa ove godine realizirana postavom na kojem su svoja tematska istraživanja zajednički predstavili i stariji, i mlađi. Naime, po prvi puta projekt [KUL•] u nastajanju sjedinjen je s tradicionalnom izložbom Krčki slikari svome gradu čiju organizaciju dugi niz godina potpisuje Centar za kulturu Grada Krka. Ispreplitanje tih dvaju različitih svijetova/svjetonazora nije ostvareno tek zajedničkim predstavljanjem ved i zadanom temom kojoj su okupljeni kreativci pristupali ukazavši na različitost diskursa. Kako istražiti SVJETLOST? Što li je uopde ona i postoji li način da se nekako materijalizira, zaustavi i ovjekovječi? Ovo su neka od mogudih pitanja s početka upuštanja u istraživačku akciju, a broj odgovora gotovo je neuhvatljiv. Pristupiti svjetlosti metafizički kao (pra)elementu iz kojeg potiče sav zemaljski život, čisto fizički kao preduvjetu zamjedbe, elektromagnetskom zračenju vidljivom ljudskom oku, mitološki kao Eteru, sinu boga vječne tame (Erebu) i boginje nodi (Nikite), Mitri ili Kristu, pa čak i magijsko-hermetički kao sintezi kozmičke pozitivne i negativne energije što za posljedicu ima rađanje kreacije, znači osluhnuti nadrealno koje, bili toga svijesni ili ne, upravlja realnim! A da bismo pridobili nadrealno, zarobili strah, i tako spoznali realno, evocirali smo simbole, zaboravljenu slagalicu entiteta što ih je Jung prozvao kolektivnim nesvjesnim. Neke od tih univerzalnih predodžbi trudili su se uhvatili i okupljeni likovnjaci pokušavajudi tako doprijeti do platonističkog ideala koji je s nama povezan upravo zrakama jednog i jedinog Nepobjedivog Sunca!

[KUL•] u nastajanju

Kristina Pongrac i Petra Pletikos portretom zvijezde Atas u formi grafičkog poliptiha ilustriraju proces rađanja primordijalne svjetlosti. Jer zvjezde se rađaju iz zvijezda samih ukazujudi na univerzalan model utjelovljen u prikazu zmije koja sama sebi grize rep i tvori božanski disk, emanaciju samog Atona. Vedrana Stipid ciklusom osvjetljenog kolaža/asamblaža Pozitivna praznina poučava o bezbrojnim nijansama, odnosima, ljepoti, ali i besprimjernoj snazi bijele, simbolu potpune praznine i nedokučive lakode, koja poput Urana i Geje rađa svu postojedu materiju. Igor Gržetić uhvadenom igrom svjetlosti Room evocira sveprisutnost životne energije koja dokazuje da svatko od nas nosi stigmu dijeteta univerzuma. Zlata Bilid Dvoržak slikarskim diptihom Zarobljena i darovana svjetlost suprostavlja dva lica iste medalje, uvriježene polaritete: mistiku crnog – katarzu i snagu bjeline – stvaranje. Tea Paškov Vukojevid istraživanjem, onim slikarskim Susret zraka sunca s poljima II, ali i kiparskim Igra boja, uvlači u stvarnost gdje se boje sudaraju svojim neupitnim energijama kreirajudi gotovo opipljivu dinamiku. Svaka od boja predstavljena je simbolički, a zbog dominacija žute dolazi do tranformacije njihovih primordijalnih značenja. Skulptura Jež XV Smiljane Polugid osim neobične igre svjetla i sjene prizvane na plitkom reljefu površine uvodi u raspravu o hologramskom karakteru stvarnosti. Petar Đakulovid slikom Nonin kokošinjac ilustrira nostalgičnu vrudinu dobro nam poznate ljetne svakodnevice. Fotografijom Prolaz 4 Miljenko Marohnid također istražuje dinamiku svakodnevnog. No karakter svjetlosti u trenutku kojeg je zaustavio sada rezultira prijetedom, gotovo apokaliptičnom atmosferom. Saša Jantolek slikom Nešto slično piciginu planira kretanje svjetlosti koje na koncu motivira fantazmagoričnu igru.

Krčki slikari svome gradu

Alma Dujmovid slikarskom igrom Krijes u prepoznatljivoj maniri bijelu svjetlost rastavlja na intenzivan, ali providan, spektar koji navire iz snenih nabora čipke, raspirudi tako osjedaj univerzalne melankolije. Mihovil Depope kreacijom Prozor-pismo i dalje ostaje okupiran motivom kojeg najčešde istražuje, motivom koji je u isto vrijeme sinonim za svijetlost i tamu. Ovdje zato iznova oživljava mitologija polariteta. Berislav Miljenko Braut svojim Lišdem evocira ljepotu jesenjeg dana čije boje ostaju još sretnije na blještavoj podlozi sunčevih zraka. Italo Samblich slikom Svjetlo buđenja zaustavlja trenutk u kojem nod postaje zora, u kojem neopisivost boja iznova preuzima vladarsko žezlo. Saša Lončarid akvarelom Pod Svetim Krševanom otkriva najčešde vrelo vlastite inspiracije: nostalgičan pejzaž nad kojim se otvara beskonačnost neba. Edit Jurina slikom Zvona moga grada portretira samo srce mjesta u kojem živi – toranj zvonika koji poput kakvog svjetionika i dalje navodi na nepogrešivo prepoznavanje. Sličnom scenom okupiran je i Mario Udina u kompoziciji Crno-bijelo, no pred pročeljem njegova zvonika našla se svečana procesija bogatom poviješdu grada opijenih Krčana. Meri Franov Portretom mlalog beskudnika aludira na sveprisutnost božanskog svjetla kao mitskog (pra)roditelja.

Izložbu [KUL•] u nastajanju + Krčki slikari svome gradu postavljenu u krčkoj Galeriji Decumanus svi zainteresirani mogu razgledati do 07. siječnja 2012., i to svakim radnim danom od 10.00 do 13.00 sati.

Katalog | Pozivnica

Igor Gržetić | Room1

Igor Gržetić | Room2

Igor Gržetić | Room3

Igor Gržetić uhvaćenom igrom svjetlosti Room evocira sveprisutnost životne energije koja dokazuje da svatko od nas nosi stigmu djeteta univerzuma

Dio postava izložbe

Skulptura Jež XV Smiljane Polugić osim neobične igre svjetla i sjene prizvane na plitkom reljefu površine uvodi u raspravu o hologramskom karakteru stvarnosti

Vedrana Stipić ciklusom osvjetljenog kolaža/asamblaža Pozitivna praznina poučava o bezbrojnim nijansama, odnosima, ljepoti, ali i besprimjernoj snazi bijele, simbolu potpune praznine i nedokučive lakoće, koja poput Urana i Geje rađa svu postojeću materiju

Vedrana Stipić | Pozitivna praznina

Kristina Pongrac i Petra Pletikos portretom zvijezde Atas u formi grafičkog poliptiha ilustriraju proces rađanja primordijalne svjetlosti; jer zvijezde se rađaju iz zvijezda samih ukazujući na univerzalan model utjelovljen u prikazu zmije koja sama sebi grize rep i tvori božanski disk - emanaciju samog Atona

Otvaranje izložbe

Postavljeno | zasluženo

Postavljeno | zasluženo

Više... | Read more

U krčkoj Galeriji Decumanus predstavljen je izložbeni projekt D2, inače inicijativa Kulturno-umjetničkog laboratorija kojoj je jedna od primarnih zadaća predstaviti umjetnike mlađe generacije, odabrane putem prethodno raspisanog natječaja, te aktivne u suvremenim, odnosno različitim novomedijskim diskursima. Ovogodišnji program publiku upoznaje s likovnim cjelinama dviju riječkih autorica i jednog krčkog autora: Lee Čeč i Vedrane Stipić, te Srđana Hulaka.

Lea Čeč (D1) svojim konceptualno-dokumentarističkim fotografskim nizom Romantični vandalizam nastlim za vrijeme višegodišnjeg boravka u Napulju, evocira ondje proživljenu romansu. Sam rad tako biva zanimljivim pokušajem svojevrsnog romantično-turističkog mapiranja ovog šarmantnog središta talijanske Kampanije. Svojom geografskom tranzicijom iz Rijeke u Napulj autorica dolazi u doticaj s nešto drugačijim, življim, mentalitetom i kulturom čiji se predstavnici ne libe javne površine, poput kakvog dnevnika, ispuniti svojim najintimnijim doživljajima. S jedne strane vandalnim aktom zanesenjaci narušavaju staro, tradicionalno, vrijedne spomenike starogradske jezgre, da bi s druge, izašavši iz posvemašnje anonimnosti, stvorili nešto novo, drugačije, hibridno i suvremeno, što izravno upućuje na privlačan mrmor svakodnevice. Tim činom stvoren je specifičan oblik komunikacije koji u sebi koncentrira svu dramu ljubavnih veza.

Srđnu Hulaku (D2) ovo predstavljanje prvi je takav istup. Svojim fotografskim nizom 10 + 5 ovaj autor specifičnog rukopisa spretno i pomno dokumentira svakodnevnicu. Međutim ta svakodnevica, a osobito njezine bezbrojne na prvi pogled nevidljive sastavnice, pod filterom Srđanovog foto-objektiva, postaju ne samo vidljive već i privlačne, poprimajući, obzirom na igru s kontekstom, posve drugačije značenje: s jedne strane tu su neobični, gotovo apstraktni detalji nastali iz (slučajne ili namjerne) želje za drugačijom interpretacijom zbilje, a s druge pejzaži koji na trenutak prizivaju profinjenu estetiku magičnog realizma. Međutim, u koji god ciklus uronili, onaj prvi monumentalniji i lakši ili drugi sjenovitiji, mističniji i teži, povesti će nas u priču iz koje zasigurno nećemo htjeti tako skoro izaći.

Vedrana Stipić (D3) video instalacijom Život jednog crteža istražuje likovne mogućnosti medija kojeg obožava smatrajući ga mjestom gdje protok stvaralačke energije teče nesmetano, bez usiljenosti, nesigurnosti ili razuma. Uz to, ovaj, svojom estetikom/teksturom modernističkim poetikama blizak, rad propituje stanje kreativnosti, kao i sam proces nastanka likovnog djela – crteža: od bijelog netaknutog do crnog završenog. Kako crtež kao medij predstavlja konstantu u autoričinu umjetničkom pulsiranju, postavljajući se kao mjesto na kojem nastaje najneposredniji dokaz umjetničke misli ili emanacija samog umjetnika, primarna zadaća ove biografije crteža jest dokumentirati proces njegova nastanka, ali u svojoj cjelovitosti, i to kroz slojeve koji bi zaustavljeni u vremenu i prostoru imali potencijala egzistirati kao samostalne crtačke jedinice. To na koncu postaje metafora protjecanja životne energije koja ima svoj početak, svoju kulminaciju pretrpanu stvarima, dešavanjima i mislima, završavajući zamiranjem u crnilu.

Izložbeni projekt D2 u Galeriji Decumanus moguće je, zaključno do 18. studenog 2011., razgledati svakim radnim danom od 10.00 do 13.00 sati ili uz prethodnu najavu na sljedeći e-mail: citezrg@yahoo.com.

D2=D3 | otvaranje | Srđan Hulak, 10 + 5 (dio postava)

D2=D3 | otvaranje | Lea Čeč, Romantični vandalizam (dio postava)

D2=D3 | otvaranje | Vedrana Stipić, Život jednog crteža (video)

D2=D3 | otvaranje | čaroban gadget (foto. Srđan Hulak)

D2=D3 | otvaranje | meditacija (foto. Srđan Hulak)

D2=D3 | otvaranje | Lea Čeč, Igor Gržetić, Vedrana Stipić i Srđan Hulak

D2=D3 | otvaranje | Lea Čeč, Igor Gržetić, Vedrana Stipić i Srđan Hulak

D2=D3 | otvaranje | osluškivanje

D2=D3 | otvaranje | rasprava/razgledavanje

Više... | Read more

U svom drugom, izmijenjenom, izdanju Festival eksperimentalnog filma i videa predstavio je eksperimentalnu filmsku i video art produkciju nadopunjenu ostalim žanrovskim i stilskim hibridima – naglašenog ambijentalnog karaktera (A). U odnosu na prošlu kada je prikazivanje organizirano u prostoru Galerije Decumanus ove je godine, obzirom na natječajem zadan predznak, festivalska večer održana na jednoj od najslikovitijih lokacija starogradske jezgre – Trgu kamplin, dok se produženi dio programa mogao pratiti na gradskom programu kabelske televizije. Od stotinjak prijavljenih filmova i video radova za prikazivanje je odabran 51 naslov koji pruža dobar uvid u neobične trendove suvremene eksperimentalne filmske i video art produkcije. Osim domaćih eksperimentalnih filmaša i video umjetnika ova jedinstvena krčka smotra okupila je autore iz SAD-a, Velike Britanije, Grčke, Francuske, Španjolske, Ukrajne, Australije, Irana, Češke, Srbije, Italije, Poljske, Bosne i Hercegovine, Belgije, Slovenije, Kanade i Argentine.

U nizu ambijentalnih vizualnih i/ili audio istraživanja, svojim karakterom posve usklađenim s propozicijama natječaja, osobito se istakao video uradak iranskog umjetnika Hameda Sahihija čija kratka meditecija s prikazom idile na obalama Kaspijskog jezera završava iznenađujućom fantazijom. Ovim radom, naziva Sun-down, otvoren je ovogodišnji festival! No osim Hameda Sahihija izdvajanje i kratak osvrt zaslužju Adam Badlotto, duo Andrzej Wojtas i Ewelina Aleksandrowicz, Jorge Lopez Navarrete, Kiron Hussain, Tom Beddard ili Viktor Vejvoda. Dok Adam Badlotto za snimanje svog stop-motion videa Only in Dreams koristi običan skener, stvarajući začudan, ali vizualno impresivan, slijed dopunjen jednako neobičnom zvučnom kulisom, Andrzej Wojtas i Ewelina Aleksandrowicz svojim radovima – Beaches Brew, Deep Horizon, Forbidden Places i Rabid Ritual – uvode u svijet nadrealnih karakteristika, i to negdje na tragu velikih kreativaca poput Davida Lyncha i Matthewa Barneya. Jorge Lopez Navarrete video projektom The Same Conversation istražuje potencijale istog razgovora i uvijek izvjesnog završetka kojeg u nizu kratkih video sekvenci vode različiti sugovornici. Kiron Hussain u poetičnoj eksperimentalnoj animaciji Slick Horsing istražuje mrakom skrivene strahove svoga djetinjstva, dok Tom Beddard znastvenom logikom stvara trodimenzionalne apstrakcije koje predstavljaju iznenađujuć rezultat njegovih programerskih kreacija, Viktor Vejvoda video dokumentom Meta Code priziva sintezu matematike/fizike i ezoterije.

Organizaciju i selekciju radova (A)FEFV-a potpisuje Kulturno-umjetnički laboratorij, neprofitno udruženje osnovano s ciljem poticanja, promicanja i razvoja nezavisnog kulturno-umjetničkog izražavanja i javnog djelovanja. Njegovi osnivači su: Lena Franolić, Marin Dlaka i Igor Gržetić. Sljedeće događanje u organizaciji Kulturno-umjetničkog laboratorija jest projekt D2 u sklopu kojeg bi tijekom rujna ili listopada trebalo biti organizirano predstavljanje mladog češkog likovnjaka/istraživača – Viktora Vejvode.

PR materijal (A)FEFV-a | Plakat (A)FEFV-a

(A)FEFV

(A)FEFV

(A)FEFV

(A)FEFV

(A)FEFV

(A)FEFV

(A)FEFV

(A)FEFV

Više... | Read more

Drugo izdanje Festivala eksperimentalnog filma i videa (A)FEFV održati će se 27. kolovoza 2011. godine na Trgu Kaplin s početkom u 21.00 sat. I ovogodišnji festival predstaviti će eksperimentalnu filmsku i video art produkciju nadopunjenu ostalim žanrovskim i stilskim hibridima – naglašenog ambijentalnog karaktera. U odnosu na prošlu kada je prikazivanje organizirano u prostoru Galerije Decumanus ove će se godine, obzirom na natječajem zadan predznak, festivalska večer održati na jednoj od najslikovitijih lokacija starogradske jezgre, dok će se produženi dio programa na dan održavanja festivala moći pratiti na Info programu grada Krka (I-KRK).

Od stotinjak prijavljenih filmova i video radova za prikazivanje je odabran 51 naslov koji pruža dobar uvid u neobične trendove suvremene eksperimentalne filmske i video art produkcije. Osim domaćih eksperimentalnih filmaša i video umjetnika ova jedinstvena krčka smotra okupila je autore iz SAD-a, Velike Britanije, Grčke, Francuske, Španjolske, Ukrajne, Australije, Irana, Češke, Srbije, Italije, Poljske, Bosne i Hercegovine, Belgije, Slovenije, Kanade i Argentine.

Organizaciju i selekciju radova (A)FEFV-a potpisuje Kulturno-umjetnički laboratorij, neprofitno udruženje osnovano s ciljem poticanja, promicanja i razvoja nezavisnog kulturno-umjetničkog izražavanja i javnog djelovanja. Njegovi osnivači su: Lena Franolić, Marin Dlaka i Igor Gržetić.

Više o (A)FEFV-u

(A)FEFV: plakat

Andrzej Wojtas & Ewelina Aleksandrowicz: Forbidden places (video stil)

Hamed Sahihi: Sun-down (video stil)

Lea Čeč & Igor Gržetić: einfühlung 2 (video stil)

Više... | Read more

U krčkoj Galeriji Decumanus otvorena je izložba, iliti muzejski postav, pod nazivom Novi arheološki nalazi s otoka Krka. O izložbi su kazivali Maja Parentić, ravnateljica Centra za kulturu Grada Krka, Zoran Gregl, koordinator izložbe, Klara Buršić-Matijašić, autorica izložbe i teksta kataloga, Italo Samblić, inicijator izložbe i Darijo Vasilić, krčki gradonačelnik. Prema riječima Zorana Gregla, inače savjetnika Arheološkog muzeja u Zagrebu, nakon gotovo trogodišnjih priprema ova zanimljiva priča konačno je pretvorena u postav koji bi obzirom na njegov značaj i kvalitetu mogao biti predstavljen i u nekim puno većim gradovima. U nastavku, posjetitelje je upoznao s tijekom restauracije pojedinih artefakata i procesom koji je definirao današnji izgled izložbe. Klara Buršić-Matijašić, profesorica prapovijesti i starije povijesti sa pulskog Sveučilišta Jurja Dobrile, najprije je istakla kako se značajni trenutci prapovijesti otoka Krka izdvajaju kako brojnošću lokaliteta tako i bogatstvom nalaza. Iako nije bilo većih istraživanja, s Krka potječe znatan broj predmeta koji pokazuju ulogu otoka i njegovih zajednica u povijesti sjevernoga Jadrana. Samu izložbu čini nekoliko skupina predmeta koje predstavljaju zasebne kronološke i tipološke cjeline: predmeti prapovijesne kulture polja sa žarama, ratnička oprema, oprema keltskoga ratnika, nakit, megarske zdjele i numizmatika. Najstariji nalaz na izložbi čine tri brončane sjekire i brončana narukvica, koji predstavljaju uobičajen inventar ostava kulture polja sa žarama (prijelaz iz drugoga u prvo tisućljeće pr. Kr.), dok se kao najreprezentativniji predmeti izdvajaju, kaciga i par knemida, datiranih u sredinu 5. odnosno 4. st. pr. Kr., za koje se smatra da potječu iz ratničkoga groba liburnskoga prvaka. Najnoviji arheološki nalazi, kao cjelina, pokazuju kontinuirani razvoj otoka Krka u okvirima kultura (kultura polja sa žarama) i naroda (Indoeuropljana, Liburna, Kelta i Rimljana) koji su obitavali prostore sjevernoga Jadrana ili su dolazili u doticaj s tadašnjim europskim modnim trendovima, zaključeno je naposlijetku. Sam postav osim luksuznim katalogom dopunjen je i fotografskim ciklusom Igora Gržetića.

Novi arheološki nalazi s otoka Krka (katalog)

Narukvica od masivne bronce, okrugla presjeka, ukrašena urezanim geometrijskim motivima, nosila se kao ukras na ruci od 1230. do 1100. g. pr. Kr.

Brončana kaciga dio je bogate ratničke opreme koja se koristila sredinom 5. odnosno u 4. st. pr. Kr.

Brončana fibula oblika ptice raširenih krila i stilizirane glave predstavlja dio luka fibule, a datirana je od druge polovine 2. st. do sredine 3. st. iako je mogla biti u upotrebi i tijekom kasnoantičkoga, odnosno ranokršćanskoga perioda

Reljefno dekorirane keramičke posude, poznate kao megarske zdjele/čaše, koristile su se na brodovima tijekom 2./1. st. pr. Kr.

Brončani postreformni antoninijan cara Dioklecijana (296. – 305. god.)

Novi arheološki nalazi s otoka Krka (dio postava)

Novi arheološki nalazi s otoka Krka (dio postava)

Više... | Read more